Kad poznanstvo prelazi u prijateljstvo, prijateljstvo prelazi u strast, strast u zaljubljenost... Ima li mjesta za ljubav ili će sve ostati samo slatka tajna?
Pogledam se u retrovizor, prije nego izađem iz auta. Lice mi je blago rumeno, na usnama titra smješak. Znam da sam o ovome razmišljala nebrojeno puta, znam i da ovo želim, da mi je potrebno, pa ipak, ne mogu se otresti te doze straha koja me uznemiruje.
Parkirala sam odmah pokraj njegovog mezimca i čim zalupim vratima, prstima kliznem po crnoj površini automobila ispred sebe. Duboko udahnem nekoliko puta, smirujući sama sebe.
Uzbuđena sam, pomalo nervozna, svijesna grijeha koji ću počiniti, ali unatoč tome... Ja ovo želim! Želim toliko dugo, toliko jako, da me već cijelo tijelo boli od potrebe. Okrenem se iza sebe pogledom švrljajući po zgradama koje se prostiru iza mojih leđa.
Još uvijek mogu otići, odustati, ali ne... Izvadim mobitel iz torbice i biram broj koji nije menoriran u mom imeniku, ali ga znam napamet.
- Tu sam. - šapnem.
Šapnem prožeta strahom da će on odustati, da će me odbiti, da ću ispasti samo naivna glupača koja mu je poslužila za kratkotrajnu zabavu.
- Dođi gore, čekam te. - izgovorio je to autoritativno, pomalo grubo, no s naznakom strasti u glasu.
Kimnem glavom kao da me može vidjeti i prekinem vezu. Obuzme me slatki deja-vu dok se liftom uspinjem prema njegovom stanu. Samo jednom sam bila ovdje, njega nisam vidjela nikada u životu, a osjećam ga svuda u sebi kao da ga poznajem oduvijek. U mislima sam ga viđala, oh, itekako jesam... Bila sam pored njega skoro svaki dan, svaku noć prije nego sam utonula u san, pa čak i u snovima. Okupirao je svaki djelić mog mozga, a da se previše nije ni trudio.
I dok se pokušavam pribrati stojeći ispred vrata tog stana koji je moj krajnji cilj, kvaka se pomakne i vrata se polako otvaraju. Gledam u pod, jer još nisam spremna na taj sudar koji će označiti početak ili momentalni kraj.
Prvo što primjetim su njegova bosa stopala. Uspinjem pogled preko sive trenirke i uske majice koja savršeno ocrtava njegovo tijelo, kratko se zaustavim na tetovažama koje krase njegove mišićave ruke i koje sam već vidjela na slikama, potom dođem do lica. Zavodljiv i zadovoljan osmijeh koji mi uputi daje mi potvrdu da postupamo ispravno.
- Dođi! - pruža mi ruku.
Prva mu priđem, tijelom okrznem njegovo, a tisuće mi trnaca prođe duž kože. Umjesto pozdrava, podignem se na prste i učinim ono što me jebeno privlači, ono što strpljivo čekam tjednima. Poljubim ga. Dočeka me spremno, željno. Ruke omota oko mojih kukova i stisne me k sebi.
- Srce... - njegov mi hrapav glas kožu ispuni trncima.
- Jesi li siguran? Još uvijek možeš odustati. - tiho izgovorim na njegove usne.
Sada je on taj koji potvrdno kimne glavom i tim me jednostavnim činom opusti.
- A jesi li ti sigurna? - uzvrati i mogu osjetiti kako su mu se ramena napela, a sve zbog mogućnosti da posustanem, mogućnosti koja mu se nikako ne dopada.
- Da. - glas mi je šapat obojen požudom.
Hoda unatraške i uvuče me u stan. Odvojim se od njega protivno svojoj volji kako bih iz torbe mogla izvući crnu svilenu maramu, pa je položim preko naslona stolice. On promatra svaki moj pokret.
- Želiš li nešto popiti? - ponudi mi.
- Imaš li nešto žestoko?
- Jeger? - nasmije se svjestan da je to moj omiljeni alkohol.
Osmjehnem se i ja i potvrdno kimnem glavom. Sjedam za stol i puštam ga da nam natoči tamnu tekućinu u čaše. Čini mi se malo napet, a ja sada želim da uzme od mene sve što želi, da budem ispunjenje svake njegove maštarije, pa još i više.
Kad se i sam smjesti na stolicu preko puta mene, ja ustanem povlačeći čašu za sobom po stolu. Pali me svojim pogledom, prži mi svaku poru. Znam da ja moram voditi igru, jer on to tako želi. Inače sam jedna od onih koje vole kada muškarac drži konce u rukama i određuje ritam i pravila, no nekako me sada privlači mogućnost da ja budem glavna, da vodim i određujem. On je, uvijek dominantan, sada spreman pokoriti se meni.
Povučem usku haljinicu visoko uz bedra, opkoračim ga i sjednem mu u krilo. Disanje nam se ubrzava, ali ni jedno od nas ne progovara, jer pogledi govore puno više od riječi.
Naslijepo dohvatim čašu, prislonim je na usne i srknem malen gutljaj Jegera. Ne progutam ga već ga grijem na jeziku, pa se nagnem k njemu i spojim naše usne, puštajući mu da kuša tekućinu. On to učini gladno i nestrpljivo, šaljući vibracije u donji dio mog trbuha. Zavrtim kukovima osjećajući kako raste ispod mene. Trljam se besramno, požudno tražeći spoj naših jezika.
Napipam rub njegove majice i povučem mu je preko glave. Tek tada prekidamo poljubac, a već u sljedećoj sekundi, on mi nudi novi gutljaj koji će mi ukrasti.
Još nismo ni krenuli, a već drhtim i raspadam se. Podignem se na prstima, kako bih si mogla dati prostora da povučem njegovu trenirku i spustim je toliko da bez problema mogu izvući njegovu kitu.
Ispusti šištav ton kad ga obujmim šakom i stanem je pomicati gore dolje. Isprva su moji pokreti lagani, ali kad mi ponestane strpljenja nastavljam sve brže i brže. On počinje plitko disati, ali ne miče svoj pogled s mojih očiju. Ovo mu se sviđa, a meni tako godi.
Ne želim mu dozvoliti da svrši. Ne još. Pomaknem gaćice u stranu, ponovno se podignem na prstima, namjestim ga na svoj otvor i polako se počinjem spuštati, sve do samog kraja. Glasno zastenjem od ugode koja me ispuni. Sačekam da se priviknem na njega duboko u sebi i tek se onda počnem pomicati. On grubo rukama stegne moje bokove navodeći me i diktirajući ritam pokreta.
Pitala sam se koliko će dugo izdržati prije nego uzme kontrolu natrag u svoje ruke. Promuklo režanje koje je izlazilo iz njegovog grla dalo mi je potvrdu da je ovo njemu potrebno jednako kao i meni.
Ruke prebacim na njegova ramena, potom na vrat, sve dok ga čvrsto ne zagrlim. Paše mi ova prisnost, njegovo grubo obilježavanje i znam da ću ovo željeti opet i opet...
- Da te čujem. Dozvoli mi da te čujem, srce. - šapuće mi na usne, potiče da se opustim, da mu se potpuno prepustim.
Sa svakim se sirovim nabijanjem gubim u mislima, glasnim mu stenjanjem dajem do znanja koliko mi godi. Ali, ne izdržim predugo... Stignem do one točke potpunog raspadanja, zazovem njegovo ime kao spas, pa se uz snažne drhtaje, vrtoglavo raspuknem na vrhuncu kakvog još nisam doživjela.
On me čvršće stegne sebi, drži me kao da ću mu pobjeći ako samo malo opusti stisak. Tjera me da ubrzam pokrete, jer je i sam na rubu. Uslišim njegovu nijemu naredbu i učinim golemu grešku. Pogledam ga u oči, uzvrati mi jednako... A sve ono što ne smijemo izgovoriti, sada dolazi do izražaja. Oči nam postaju ogledalo duše, poručujući obećanja, kršeći pravila...
Ali ne davajući nadu za dalje...
Jer, on nije moj muškarac... Ja nisam njegova...
I nitko i ništa to neće promijeniti... Ovo je samo avantura koja razbija monotoniju naših života... Ovo je dogovor dvoje odraslih ljudi koji završava za svega par sati...
Nas smo dvoje zauzeti, nas smo dvoje vezani... Ali ne jedno za drugo...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
