Litva

12 1 1
                                    

Uvod

Napokon se ponovno vracam u Litvu,samo ovoga puta vodim sa sobom i prijateljicu.Onu pravu.Prijateljice zauvijek,bukvalno..

Hana:Lina da li je ovo treci put da se vracas ovamo od kako,od kako si se preobrazila?
Ja:Aha,pozeljelaa sam Litvu,steta sto necu vidjeti roditelje ni Ivana.. Napravim tuzni izraz lica,ali zivot ide dalje a moj je vjecan,da vjecan.Sve je pocelo davno,cak 1941.,sve detalje sam zapamtila napamet,napisala sam knjigu za koju svi misle da je samo plod maste pomjesano sa cinjenicama,zapravo nitko ne zna da je to istina i da sam ja to sve zapravo prozivjela.
Flashback
14. lipnja 1941. Odjenula sam spavacicu i sjela za stol napisati svojoj rodjakini pismo.Otvorila sam novi blok za pisanje s ovitkom od bijelokosti i pernicu s perima i olovkama,strinin dar za moj petnaesti rodjendan,a sada mi je sedamnaest.Vecernji povjetarac doplutao je kroz otvoren prozor nad moj stol,natjeravsi zavjesu da siroko zaplese.Draga Dzoana.
Nije bilo kucanja.Zaculo se brzo udaranje od kojega sam poskocila u stolici.Sake su lupale po nasim ulaznim vratima.U kuci nije bilo pokreta.Dignula sam se od stola i provirila u hodnik.Moja je majka stajala pritisnuta uza zid,licem okrenuta uokvirenoj karti Litve,sklopljenih ociju i lica izoblicenog brigom kakvu nikad prije nisam vidjela.Molila se.
Sadasnjost
Iz moga razmisljanja trgnuo me je glas 'Molimo vezite vase pojase za 10 minuta slecemo u Litvu,Hvala'.Zar su vec prosla dva sata leta?Vrijeme uz moju Hanu brzo prolazi,nasmijesim se sama sebi.Skrenem pogledn na nju,zaspala je,lagano joj prodrmam rame.
Ja:Hajde Hana slijecemo budi se
Hana:Ma budna sam,samo sam,znas vec,gladna..
Uputila sam joj ostar pogled,jaca sam od nje,i starija,ipak sam je ja preobratila,ne bi se usudila da mi se suprotstavi.Samo kimne glavom kao znak da ce uspjeti da se suzdrzi.Sletjele smo u moj rodni grad Vilnius.Tako mi je drago sto sam opet tu nakon trideset godina.Mozda je vrijeme da pojasnim neke stvari..Hana i ja smo vampiri,ali dobri,ne ubijmo ljude samo se hranimo njima.Ja sam se preobratila 1943. Dok sam bila u zarobljenistvu Sovjeta,preobrazio me Aleksa.Bili smo zajedno skoro tri godine,bilo mi je cudno sto nije ostario ni dana,ali sam shvatila na kraju i on mi je priznao i rekao da je zelio da preobrazi i mene ali je cekao da jos odrastem jer nije zelio da ostanem sesesnaestogodisnjakinja zauvijek pa je cekao moju osamnaestu.Preobrazio me je a zatim je ubijen,ili je bar tako izgledalo..Pa posto sam preobrazena 1943. Znaci da sam vampir vise od 70 godina,super.Poslije Alekse su ubijeni moji roditelji,Ivan, i svi iz kampa osim mene,ali zato sam ih osvetila i masakrirala Sovjete ubila sam vise od 50 vojnika,nikada se nije saznalo tko ih je ubio ali toliko sam ih pokidala da ih rodjena majka ne bi mogla prepoznati.Hanu sam upoznala na Balkanu,u Bosni,prije 20-tak godina.Moja je politika da putujem svijetom i ostajem najvise godinu dana a onda idem dalje i svakih 30 godina se vracam u Litvu,pa ispocetka i tako vec 70 godina mjenjam imena,stil i izgled.Zaklela sam se da cu preobraziti samo jednu osobu i ta je osoba Hana.I jos od '43. Nisam upoznala ni jednoga vampira osim Alekse,i Hane naravno.
Hana:I gdje zelis da idemo prvo?
Ja:Ja idem do svoje stare kuce,ali ne brini kupila sam vilu..
Hana:Aaa stvarno gdje??
Ja:Ides autoputem A15 do Kineliaia a tamo cu poslati nekoga od svojih ljudi da te sacekaju,ali molim te nemoj ga rastragati dok ne dodjes kuci
Hana:Ah ti to kao nemas povjerenja u mene?
Ja:Nije to,vec te poznajem,a tvoja osjecanja su povecana sa preobrazajem,tako da se samo pazi.A ja cu doci do vecere,i ne napustaj vilu dok ja ne dodjem.
Hana:Da sefice. Stavi ruku na celo i zamahne i oponasa vojnika,samo joj uputim smjesak.
Udjem u taksi i kazem mu da me vozi do centra,a od tamo cu sama.Dok sam se vozila kroz prozor sam gledala kao omadjijana.Sve se toliko promjenilo..
Kasnije toga dana
Ja:Hana? Stojim u predvorju ove ogromne vile,zaboravila sam joj reci da cemo se ici malo skolovati.Jednostavno zelim da vidim unuke od svojih prijatelja.Srce me zaboli kada to tako kazem,ali to je samo istina.
Hana:U dvoristu sam! Dovikuje.Polako krenem kroz staklena vrata prema dvoristu u kojem se nalazi bazen,tako da vec predpostavljam sta Hana radi.Kao i sto sam mislila lezi i sunca se..Ja:Imam jednu vijest za tebe
Hana:Stvarno,ajde reci,koju?Kaze pomjerajuci suncane naocale nize i gledajuci me upitnim pogledom.
Ja:Ici cemo u skolu,ali samo na godinu dana
Hana:Oke,ionako mi treba neki decko,nisam ga imala ima bar 4 mjeseca.
Hh podnijela je ovo veoma dobro,prije kada bi joj spomenula skolu posizila bi i naravno ne bi isle,ali sada me je stvarno iznenadila i to pozitivno.


-Ovo je prvi dio price Opet Ti.. Ako imate kakvih prijedloga,izmjena,kritika,savjeta,ili bilo sta drugo komentarisite a ja cu procitati i pokusat promjeniti i poboljsati svoje pisanje.Nadam se da vam se sviđa.

darkk_dreamer :* 

Je hebt het einde van de gepubliceerde delen bereikt.

⏰ Laatst bijgewerkt: Jan 17, 2018 ⏰

Voeg dit verhaal toe aan je bibliotheek om op de hoogte gebracht te worden van nieuwe delen!

Opet TI..Waar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu