Taj bezdan u kojem
Stojimveć dugo
ima oblik agonije.
Ove ruke koje me
Neprestano guše
Imaju dodir agonije.
Ova slanoća suza
Koje ne prestaju teći
Imaju ukus agonije.
Spaljena pisma koja
Stoje u kaminu kao pepeo
Imaju miris agonije.
Naš susret.Agonija.
Tvoj glas.Poznat.
Kao bubnjevi i vatra
Imaju glas
Agonije.
