Pet dugih dana u hladnim prostorijama bijelih zidova i neprestanim razmišljanjem o tome kako bi bilo da nije bilo... Ljudi su se samo izmjenjivali i i donosili nekakve poklone i ruže. Obišli su me oni i što me jesu i što me nisu voljeli. Poštovanje je čudna stvar. Pitala sam se kako sam uopšte došla u takvu situaciju, a znala sam odgovor ali sam ga opet neprestano ponavljala u svojoj glavi kao kakvu pjesmicu. Odzvanjala mi je ona tišina i tama još od onog dana. Polahko sam prestajala da pričam i utišala sam i najveću tišinu. Svaki zvuk bi mi zasmetao, pa čak i osmijeh. Trebalo mi je vremena dok sam se oporavila od doživljaja mog najvećeg straha.
Kada smo se sreli htjela sam mu iskazati svoju zahvalnost te sam stala pred njega i zahvalila se. Samo je prošao kraj mene, kao da sam bila samo duh koji je odavno nestao. Uhvatila sam ga za rukav dukserice koju je nosio. U trenutku se iznenadio i zamislio, a onda me pogledao pravo i oči i odgurnuo moju ruku sa njegove dukserice. Prošao je i otišao. Odustala sam i nastavila život kao da me više nije briga. Pokušala sam biti pristojna i zahvalna, međutim on nije htio moju zahvalnost. Odrastala sam polahko, ali nikad nisam zaboravila ono što se desilo u dalekoj prošlosti. Strah koji izjeda moje kosti i danas od toga šta je moglo biti, ali nije zbog njega.
„Život je samo bistra rijeka, dovoljno duboka da odnese živote. Dovoljno plitka da opskrbi nesretnoga i dovoljno oštra da posječe zlobnoga."
Sa svoje 22 godine napisala sam u svojoj prvoj knjizi. Za mene život je prošao u strahu od tih dodira sa životom i njegovim najvećim strahovima. Voljela sam knjige. Voljela sam riječi koje su se nalazile u njima. Voljela sam likove koje su te knjige stvorile. Osjetila sam kao da su ti likovi stvarni i dodirljivi, međutim nikad nisu bili. Uspjela sam ostvariti svoj san - postati pisac. Pisac u čijim rukama leži stotinu duša nerealnih likova koji žive duboko u srcima ljudi koji o njima čitaju.
„Zaigraj, zapjevaj, dopusti mi da osjetim tvoju hladnoću, tvoju dubinu i tvoju strahotu. Dozvolili mi da te dotaknem onako kako niko nikad nije, dozvoli mi da te zavolim. Osjeti i progutaj moju toplinu. Dozvoli da se zaljubimo i da živimo kao jedno, ti kroz mene a ja u tvojoj utrobi. Biti ću samo jedan tvoj daleki mjehurić, a ti budi moje drugo nebo. Neka moj pogleda zamuti tvoja bistrina. Dozvoli da te zavolim i dozvoli da ti budeš moja posljednja ljubav. Ohladi moju izgorjelu dušu i zapali moje izmučene suze. Zamoli onu osobu što stoji na tvojoj obali da mi te ne oduzima i neka pusti mene da potonem u tvoje najveće misterije. Ne dozvoli mu da me vidi i da me spasi od tebe, jer ja tebe volim. Zašto mu dozvoljavaš? Zašto dolazi to hladno stvorenje i preživljava tvoje najveće dubine. Zagrli me i ne puštaj njemu! Ne puštaj da moje ruke odu u njegov nemarni zagrljaj. Ja samo volim svoje strahove. Dopusti da budem dio tebe i pokopaj moje tijelo u svom pijesku. Zar me puštaš? Zar me ne voliš? Zašto mu dozvoljavaš da nas rastavi. Zar ti se ne sviđaju moje plave usne i umorne ruke? Zar ne voliš moju dugu kosu koja pluta na tvojoj površini? Zar ne želiš da progutaš moju toplotu?-zapitala sam vodu koja je mogla biti moja posljednja postelja i moj posljednji zagrljaj. Nije ništa odgovorila. Samo me je pustila da živim. Od tada joj više nikada nisam prišla. „
Napisala sam ovo. Napisala i ljudi su postali opsjednuti time. Vlastiti doživljaj u detalje opisan. Opisan kao dvoje zaljubljenih koji se polahko razdvajaju. Kao dvoje zaljubljenih od kojih jedno gine zbog te ljubavi. Ta neuzvraćena ljubav je igra i gubitak. Napisala sam knjigu o svom životu, baziranu na istinitom događaju, rekavši da je sve u njoj istina, međutim jedan dio nikad nije bio. Kako bi udovoljila maštanjima čitaoca, napisala sam detalj koji me je koštao života. Napisala sam se da je glavna ličnost zavoljela svog spasioca. Pisala sam u detalje o njihovoj ljubavi. Pričala o tome koliko su se voljeli. Lagala sam i prezirem se zbog toga. Lagala sam, a tvrdila da je to istina. Uvijek sam pronalazila izgovore da ne kažem njegovo ime, da ga ne pokažem i vjerovala da će mi to uspjeti tako do kraja. Sama sam se zapetljala u svoje laži i ljudi su počeli sumnjati. Željeli su znati ko je on, ko je spasioc uz kojeg sam toliko sretna.
Da li će se više ikad sresti i šta je sudbina pripremila za njih pročitajte u sljedećem nastavku...
YOU ARE READING
Water - My first and almost last love.
Romance(Voda - ljubav zbog koje sam mogla umrijeti.) „Život je samo bistra rijeka, dovoljno duboka da odnese živote. Dovoljno plitka da opskrbi nesretnoga i dovoljno oštra da posječe zlobnoga." "Od stotinu drugih koji su bili u blizini tog jezera, za mnom...
