Pogaženo obećanje

Sedmi dio

Nije htjela da otvori oči, nije imala dovoljno snage da preživi još jedan bol , izgubila je dio sebe izgubila je dio njega. Ništa više nije činilo smisla , neki crni oblak se spustio i nije imao namjeru da tako lako ode. Pekle su je suze kao nikad do sada, ali ga nije mrzila, nije ga ni krivila , sama ga je gurnula u zagrljaj drugoj, bol je bila za prazninom koju je osjećala u sebi. Morala je sebi da prizna da je oko sebe iz samo njoj poznatih razloga sagradila tvrdjavu i nikome nije dozvolila da udje, osudila je samu sebe na vječnu robiju za zločin koji nije počinila. A htjela je da osjeti trenutak sreće , da voli i da bude voljena ..........
Za sad je to bila samo pusta želja........

Bila je zahvalna Aidi starija žena koja je godinama živjela sama tri kuće udaljena od njene, Aida je protekla tri dana vodila brigu o braći . Ništa je nije pitala i Ema joj je bila zahvalna zbog toga , željela je što prije da zaboravi svu bol , rekla joj je samo da se što prije vrati u život da ona sama sebi jedino može pomoći. Dobro je znala Aida njene osjećaje i sve što joj se motalo po glavi , jer imale su sličnu sudbinu. Dani su prolazili , ništa posebno se nije zbivalo , polako se oporavljala , vratila se na posao , prijalo joj je što je mogla da okupira svoje misli nekim drugim stvarima .......
Polako ali sigurno je nastavila da korača dignute glave , ispraćala je mjesec po mjesec i prošlo je deset godina , ništa posebno se nije dešavalo u njenom životu . Ali je bila ponosna na braću Edo se oženio prije par mjeseci za koji dan će postat tetka , blizanci su već zadnje dvi godine sretno živjeli u Londonu i sve joj se čini za koji dan bi se mogla čuti svadbena zvona i kod njih. U zadnjih deset godina Viktora je vidjela više puta , nije izgledao sretan , on nije ni bio svjestan da je bila tu u njegovoj blizini. Nije imala dovoljno snage da mu pridje, iz daljine ga je milovala svoim pogledom i to joj je bilo dovoljno. Od Aide je naučila kako se borit sa samoćom, najteže joj je bilo kad legne u hladnu postelju i sklopi oči , osjećala ga je ispod kože , tad je znala pustit suzu i jecaj kako samo može ranjena duša .............................
Posle svakog nevremena dodju i sunčani dani , pa tako i njoj , imala je i ona pravo na sreću . Dok je čekala gospodina Saliha da završi sa sastankom prišla joj je veoma umiljata djevojka, i kao da se poznaju godinama razvile su razgovor da ubiju vrijeme. Doznala je da je kćerka jednog od vlasnika firme koji je na sastanku sa Salihom , a da ona nije bila zainteresovana nego je iz dosade krenula s ocem , Ema joj je ponudila da odu na ručak jer je osjećala veliku glad. Ostale su i duže nego planirano , nešto malo je ispričala iz svoje prošlosti dovoljno da je djevojka pustila i koju suzu , dogovorile su se da neće ostat sve na jednom susretu. Držale su se dogovora , prvo su za vikend otišle do obližnjeg jezera , satima su hodale i pričale , doznala je puno više o Moniki pa je i ona njoj još mnogo toga isričala, djevojka je svako malo zastajala davala joj zagrljaj utjehe i svaki put bi ponovila" ja to nebi mogla da podnesem." Monika je narednih dana provela kod Eme , prijalo joj je i društvo Aide , živjela je sa ocem i tri brata pa se osjećala slobodnija u društvu žena .
U petak su Aida i Ema bile pozvane na Monikin rodjendan iskreno su se radovale , ona im je vraćala osmjeh na lice ......
Po naredjenju Monike jedan od braće je došao po njih , bio je to najstariji brat Damir , imala je osjećaj kao da je gleda s gadjenjem svaki put tokom vožnje kad bi bacio pogled u retrovizor, sve je više gledala kroz prozor da bi izbjegla pogled . Bilo joj je drago što je vožnja trajala nepunih pola sata , htjela je samo da se udalji od njega . Dočekala ih je Monika sva radosna , upoznala je ostalu braću i oca , bilo joj je čudno samo Monika i mladji brat su imali sličnosti , drugi brat je bio kopija oca samo Damir nije ima sličnosti kao da nije dio porodice , doznala je ubrzo da je Damir sin žene koja je bila na fakultetu s ocem nisu se nikad vjenčali , tri mjeseca nakon njegovog rodjenja je s drugim otišla u Ameriku i nikad ništa više nisu znali o njoj , drugi brat je sin iz prvog braka njegova majka je preminula kad je on imao tri godine , otac im se nakon šest mjeseci oženio majkom od Monike i mladjeg brata , s njom se otac razveo pre par godina zbog afere koju je ponovio više puta dok je sklapao ugovore po svjetu, ona sad živi u Francuskoj i ima dvoje djece sa novim mužem , ne dolazi često ali Monika i brat posjete nju bar tri puta u godini.
Ema je stajala s čašom limunade u ruci i gubila pogled u daljini , alkohol nije nikad više željela ni primirisati posle one noći . Trgla se kad osjeti dodir preko cijelog tjela , Damir se bukvalno zaljepio uz nju nagnuo glavu da su mu usne skoro dodirivale uho i kroz zube sa puno mržnje izusti:" koji od nas ti je cilj otac, brat ili ja , Mihael je premlad tek je napunio 18 ?""" Nije mogla da vjeruje okrenula se i u okretu je sve prolila po sebi i njemu limunadu i šta je on već imao u ruci, pogledala je u mokru odjeću skoro da je zaplakala boljele su je njegove teške rječi , ništa nije rekla samo je otišla . Aida i Monika su se pogledale ništa im nije bilo jasno kad je Ema poput munje prošla prema izlaznim vratima,brzo su je stigle , kratko je rekla da je se zasula i da ide kući ,da ne želi da im kvari zabavu i da će im se javit sutra, izvinula se po ko zna koji put i nestala iza ulaznih vrata. Monika je osjetila da nešto nije uredu ali joj je bilo jasnije kad je vidjela Damira kako ide prema sobi bio je manje mokar nego Ema al dovoljno da je skontala da je on uzrok nemira . Nije mogla čekat jutro , kao na iglama je čekala da i posljednji gost ode i žurno je otišla do Damira , znala je da laže kad je rekao da su se slučajno sudarili i zašto ga uopšte ometa oko nevažnih stvari i da pazi s kim se druži , da nisu svi kako ih vidimo ... Potvrdila je da nisu svi kako ih vidimo isto tako ni Ema nije onako kako je on vidi i da ga moli da je ostavi namiru dovoljno je imala bola u životu. Nije mu bilo svejedno posle sestrinih rječi , osjećao je nelagodu ............
Nakon nekoliko sedmica od rodjendana je došao po Moniku kod Eme , pozdravila ga je oborene glave nije smjela da ga pogleda u oči samo je rekla da ako želi da pričeka da je Monika otišla do Aide i da se ubrzo vraća , ostavila je otvorena vrata i otišla. Ušao je u veći hodnik ljepo sredjene kuće , sve je bilo čisto i zategnuto , miris cimeta se mogao osjetit iz pravca gdje je otišla Ema. Pošao je za njom , prolazeći pogled mu privuče odškrinuta vrata , i slika na zidu u malenoj sobi , ušao je nije mogao odolit radoznalost ga je gurala, na slici je bila Ema i kao da drži bebu ali je bilo bjelo , sliku je slikao neko vrlo dobar jer se mogla vidjeti bol na njenom licu. Pogledao je oko sebe soba je bila mala radna soba , veći sto i udobna stolica , laptop i neki papiri su popunili površinu stola , na zidu ispod slike je bilo nekoliko manjih polica sa knjigama , u ćošku je bila ležaljka i mali okrugli sto sa lampom . Krenu da izadje ali ugleda nešto kao dnevnik s kožnim koricama otvori i krenu da čita što je bilo ispisano divnim rukopisom" Nisam žena koja plače, nisam žena koja moli.... Ja sam žena koja iskreno zna da voli.... Od prvog dana s tobom sam samo za patnju znala možda je i bolje što si otišo jer s tobom sreću nikad nebi imala.............."
U sobu udje Ema i vrisnu " šta radiš ti?" Od iznenadnog upada i vriska mu iz ruku ispade sveska ...........