Untitled Part 1

10 1 0
                                    


Teško sam sklapala kraj sa krajem ovih dana kada rušio mi se svijet.. Nisam znala koga da pozovem u pomoć.. Nisam znala kome da se obratim sada kada su mi iz leđa noževi virili, kada su mi tekle krvave suze. Kada si ti otišao. Nisam znala da odlazak može toliko da boli, da pored svega što smo imali jedan trenutak je bio dovoljan da nestane sve, da pukne kao balon od sapunice u rukama nemarnog djeteta..

Nisam znala da izgubila sam te.

Sve sam mogla da podnesem,barem sam se tješila,ali sada kada nazad nema, a naprijed je neizvjesno počinjem da se pitam sto sam tu. Koja je moja svrha i pored svega, čemu još ja mogu da se nadam. Da li mogu ponovo da budem sretna, da ponovo imam svoje mjesto pod nebom, da ponovo se smijem. Da li ponovo mogu da volim...

Ne.

Tog dana kada je mrak obavijao svoje ruke oko našeg grada ja nesvjesno sam se predala lošim mislima...Išao si tromim korakom prema meni i smijao se nekako zlobno,zavjerenički.. Nisam ni slutila sta me čeka..Neki kratki bljesak u tvojim očima me uvjerio da danas ti nisi ti i da bi ovaj susret mogao da bude opasan..Opasan po mene..

Ipak odustala sam od suludih misli i kao i uvijek ranije obavila ruke oko tvoga vrata i pružila ti usne....usne koje su se spojile u poljubac.

Naš posljednji poljubac.

Dok smo trčali da se sklonimo od kiše koja je počela da se prosipa po nama. Tvoja ruka je jače stegla moju. Poželjela sam da vrištim, da ti kažem da me pustiš..ali čemu bi to pomoglo. Dopustila sam ti da me odvedeš u zabačeni kutak naseg sokaka. Dopustila sam ti da spustiš ruke na mene i da mi povrijediš usne.. Dopustila sam ti da me gledaš sa iskrama u očima i da posljednji put budemo zajedno.

Nikad ni sanjala nisam da su tvoje ruke tako grube, da tvoje usne bole i da tvoji zubi grizu, da tvoj pogled peče i probija kožu. Tu noć kada su munje sijevale moja je duša plakala i stapala svoje suze sa kapima kiše.. 

Tu noć ja sam shvatila...

Ti više nisi ti..

Dok je mrak postajao veći a stisak tvoje ruke oko mog vrata sve jači, vrijeme je prestalo da postoji. Vidjela sam nas sa nekog drugog mjesta.

Tebe kako pokušavaš da mi oduzmeš dah..a mene kako se borim za ono što mi pravom pripada.. Nisam sigurna ko je pobjedio..

Ono što znam je da sam te noći podlegla tvojim čarima i da sam te noći ubila tebe.. tu na lijevoj strani.

Te noći mi smo postali stranci..

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Feb 22, 2018 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Bijelo platnoWhere stories live. Discover now