The Female Lycan (CRO)

1. Poglavlje - 1. dio

Moji tanki prsti prošli su kroz moju dugu, bijelu kosu. Bila je još uvijek vlažna jer sam se ranije tuširala. Ponovo sam prošla prstima kroz kosu i našla još čvorova.
Prošla sam četkom kroz svoju kosu nekoliko puta te ju zavezala u visoki rep.

Ne zamaram se da šminkom jer je ni nemam, a i jednostavno mi se ne sviđa ideja nečega na mojoj koži. Nakon što sam izašla iz kupaonice, obukla sam svoj crni hudi i svoje čizme i izašla iz male hotelske sobe.

Izlazujući iz jeftinog hotela, počela sam hodati cestom. Vlažan, hladan zrak imao je miris dima i hrane. Ništa novo ili neubičajeno, pošto sve što ljudi rade je pušenje one odvratne trave.

Nikad nisam razumjela zašto bi netko pronašao utjehu u drogama. Samo se zbog njih razboliš i više - manje odbacuješ svoj život.

Ista stvar s alkoholom, samo što mogu razumjeti zašto bi ga pio.

Otvorila sam vrata kafića zvanog Sandrino mjesto. Malo, udobno mjesto, dolazim ovdje već svaki jutro po kavu skoro tjedan dana.

"Ah, tako brzo natrag?"

Nasmiješila sam se ženi koja izgleda kao da je u svojim tridesetima.

"Da, ne mogu se zasititi ove kave" rekla sam sjedajući na barski stolac, skidajući kapuljaču sa svoje glave.

Nasmijala se mašući glavom.
"Pa, nebi bila prva" rekla je brišući stolove.
"Da pogodim, uobičajeno za danas?" Pitala me.

"Da, Malia" nasmijala sam se

Kimnula je glavom i okrenula de aparatu za kavu. Uzela sam novčanik iz stražnjeg džepa, izvadila 5$ i stavils ih na šank. Okrenula se i stavila šalicu kave ispred mene. Rekla sam 'hvala' i primila šalicu.

Šalica se zaustavila pred mojim ustima kad sam nanjušila vuka samca (na eng. rogue, ovo je bio najbolji prijevod kojj sam uspjela pronaći).
Izdahnula sam kad su se vrata kafića otvorila.

Prevrtajući očima popila sam gutljaj svoje kave, gledajući prema obližnjem časopisu. Otvorila sam prvu stranu i pravila se da sam zainteresirana. Čovjek u svojim kasnim dvadestima sjeo je lijevo od mene, imao je kratku smeđu bradu i blijedo plave oči. Imao je kapi preko malo zarasle kose.

"Kava", rekao je bez daha.

Malia je kimnula glavom i okrenula se.

Čovjek je protrljao svoje ruke prije nego što je svratio svoju pozornost na mene. Malčice se nasmijehnuo i nagnuo prema meni.

"Zdravo, a što tako lijepa mlada dama kao što si ti radi u gradu poput ovog?" Pitao je.

Prekovrtala sam očima i ignorirala ga okretajući stranu časopisa.

"Aww, nemoj biti takva" šapnuo je približavajući se jos više. Uzela sam još jedan gutljaj kave.

"Nego, čuj, to je neka ko-" počeo je govoriti, ali sam se ja naglo okrenula prema njemu.

"Možeš li me molim te ostaviti samu?" Ljuto sam rekla. Njegove su se oči malo proširile od iznenađenja, ali je to brzo prekrio arogantnim smiješkom.

Taman je htio otvoriti usta kad se Malia okrenula.
"To će biti 5$ i molim vas da ostavite mladu dami na miru."

Rogue (ponekad ću napisati naziv na eng. jer je lakše za napisati, a i zvuči bolje nego vuk samac) se naljutio prije nego što je ostavio novac, uzeo kavu i otišao.

"Mrzim kad muški ne shvate poruku", Malia je rekla okretajući očima.

Kimnula sam glavom.
"Hvala za kavu", rekla sam te ustala.
"Nema na čemu", rekla je nasmiješeno.

"Nadam se da ćemo se uskoro ponovno vidjeti", rekla sam stavljajući svoju kapuljaču na glavu
"Ja isto", rekla je mašući. Mahnula sam natrag prije nego što sam izašla.

Ponovno sam počela hodati cestom kojom sam došla iz hotela. Držala sam glavu dolje, ali si nisam mogla pomoći nego da budem zgrožena smradom roguea. Bilo ih je sedam koji su sjedili ispred bara.

Prošla sam pokraj njih bez i jednog pogleda. Biti Lycan ima svoje prednosti. Mogu prikriti svoj miris da se čini kao da sam čovjek.

Kad sam došla u hotel, otišla sam u svoju sobu. Uzela sam torbu koja je bila na krevetu i vratila se na recepciju.

Muško s plavom kosom, diskretno sam pomirisala zrak, čovjek je. Sjedio je s nogama gore i glvom dolje, ruke su mu bile prekrivene s raznim tetovožama.

Nakašljala sam se privlačeći njegovu pozornost. Polako je pogledao prema gore i izdahnuo. "Rezervirate ili odlazite?" Pitao je.

"Odlazim", rekla sam.

Kimnuo je i otvorio knjigu gostiju. "Ime?"

"Tia Martin", lagala sam.

"Oke, možeš ići", rekao je prije nego što je ponovno stavio noge na stol. "Hvala", promrmljala sam.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ovo je tek prvi dio prvog poglavlja. Poglavlja su velika pa je teško u malom vremenu ih cijela prevesti. Ako je moguće do ponedjeljka ću možda objaviti ali nisam jer me najvjerojatnije neće biti doma.
Uglavnom nadam se da vam se sviđa, komentirajte, kliknite na tu zvjezdicu jer i jedan glas puno znači :)