Zar je sve bila laž?

VII

Zvoni mi telefon. Gledam tko zove i vidim da zove Theo. Javim se

,,Ej ljubavi"zvuci nekako uznemireno
,,Ej, je li sve uredu?"
,,Je nego jesi li slobodna veceras?"
,,Da"
,,Odlicno, dolazim kod tebe"
,,Uredu kazem i poklopim, nesto nije uredu

...

Cujem d mi netko zvoni na vratima, to je vjerojatno Theo. Potrcim prema vratima i otvorim ih s osmijehom na licu. No ispred sebe ugledam djevojku, u svečanoj haljini, dugih noktiju, plave kose koja doseže skoro do stražnjice. Njezini umjetni silikoni su vidljivi, kao i njezina stražnjica, njezina usne su ogromne, vjerojatno uzrok botoksa.

,,Dobra večer kako vam mogu pomoći?"upitam je

,,Vecer, mozes itekako. Slusaj me dobro! Theo je moj a tebi ako zelis dobro sebi onda s makni od njega! Vidis ovaj prsten na mojoj ruci", kaze te mi ga pokaze, ,,e taj prsten je znak nase ljubavi a od nas se makni"

,,Uredu,doviđenja"kazem te zatvorim vrata. Ali mozda ne laze jer usitinu ja znam vrlo malo od Theu

U razmišljanju me prekine zvono na mobitelu. Poruka od Petre

Cao sreco,jesi sutra slobodna da se
nađemo?

Da jesam, dodi kod mene u 3h ako nije
problem?

Uredu,vidimo se u 3

...

Cujem zvono na vratima te krenem do njih, otvorim ih te ugledam Thea.

,,Cao ljepotice"kaze dok ulazi u kucu te me ljubi.
,, Cao"kazem te sjednemo za stol

...

,,Vidimo se sutra?"upita me Theo dok stojimo na vratima mojeg doma i pozdravljamo se
,,Joj sutra nemogu, dolazi mi prijateljica"
,,Uredu nema problema, poljubi me i ode

***

Dolazim kuci i vidim bijesnu Nicole, sto sada hoce?

,,Sto hoces Nicole?"upitam i neizanteresirano
,,Gdje si bio?"
,,Kod djevojke"
,,Kod djevojke?! A sto sa tija?"
,,Nitko i nista"
,,Molim? Otici cu toj maloj kucki i reci da je varas"
,,Aha hoces, slusaj Nicole. Ti mene volis i sada dok me gledas vidim da u tebi nesto gori a to je ljubav prema meni. A ti mi se tako dobro pokoris da nebi tada niti mrava zgazila samo da bi meni udovoljila"kazem joj sa pakosnim osmijehom dok se ona vraca u stvarnost

,, Gade jedan!"vikne
,,Laka noc"

***

Cujem zvono na vratima te krenem do njih. Otvorim vrata a ispred sebe umjesto nasmijanu Petru vidim Petru zabrinutog pogleda

,, Ej,sto je bilo, je l sve uredu?"
,,Ne,nije. Oprosti ali ovo moras znati"kaze te odemo u dnevni boravak

,,Gdje ti je laptot?"upita me
,,Evo sada cu ga donijeti"kazem te se ubrzo vratim s laptopom u rukama

,,Izvoli"kazem davajuci joj ga
,,Hvala"

Nakon nekog vremena nakon sto je nesto trazila po laptopu okrene mi ga a ja ostajem u soku

Sve sto sada osjećam je tuga, mrznja, bijes i najgore od sve razacoranje.

Ispred sebe ugledam veliki naslov