Vjerovatno ne možete niti zamisliti šta mi se desilo poslije onog prekjučer s Darijanom.
Razboljela sam se još više i sada mi je liječnik bio neizbježan. Nisam znala koga da zovem, obzirom da su mama i tata otišli u Austriju kod tetke ostala sam sama.
"Malena?",zvuk je dolazio iz mog zvučnika i zamalo sam vrisnula zaboravljajući da sam pozvala Darijana.
"Ovaj,Darijane?",upitno sam ga dozvala.
"Izvoli,izvoli?",imala sam osjećaj kao da se zabavljeno zavalio u stolicu.
Bolno sam se nasmiješila. "Možeš li doći po mene,spremna sam za liječnika".
"Molim,o čemu pričaš malena?",upitao je zbunjeno.
"Nisam dobro,razboljela sam se još više dođi po mene jer nemam nikog drugog pozvati",objasnila sam.
"O Bože sveti,stižem za par minuta ne pomjeraj se",rekao je i sačekao da nešto kažem.
"Kao da imam snage,hajde ćao",poklopila sam.
Ustala sam i obukla svoj komplet trenirke,a kosu sam svezala u rep. Čula sam kucanje na vratima i ustala sam i otvorila. "Gdje si malena?",privukao me u zagrljaj.
"Evo me",promrsila sam mu kosu.
"Hajde idemo",zaključala sam vrata i krenuli smo.
Vozili smo se i pričali neobavezno ja sam mu objašnjavala šta mi se dešava.
"Mislim da ćeš dobiti injekcije ipak",zagrlio me.
I da bio je upravu. "Gospođice draga,morat ćete primiti injekcije narednih sedam dana",dao mi je papir za bolovanje i dala sam Darijanu da odnese njegovom tati zbog ove bolesti prošlih dana.
"Dovoziti ću te ja svaki dan",poljubio me u kut usana.
"Plašim se",sakrila sam se u njegov zagrljaj kratko.
"Želiš da uđem sa tobom?",upitno me pogledao i milovao po kosi.
Odmahnula sam glavom. "Ne",stidljivo sam rekla.
Ne želim da on gleda moje dupe zbog injekcija.
Zatvorila sam vrata za sobom i primila tu injekciju. Zamolila sam sestricu da ga pozove unutra u sobu. To je moj najveći problem što kada primim injekciju nesvijesti mi se i povraća narednih sat vremena,a jučer sam uspješno položila prvi ispit.
"Jesi li dobro?",zagrlio me i sjeo pored mene.
Moje oči su bile suzne. Smatrajte me slabićem,ali mene užasno boli sve. "Boli me i nesvijesti mi se i povraća".
"Kupio sam lijekove pa ćemo ići kući",dignuo me lagano.
Ušli smo u auto i krenuli prema njegovoj kući. "Šta ćemo kod tebe?",upitala sam zbunjeno.
"Moram po odjeću narednih sedam dana spavam kod tebe,ne želim prigovore ukoliko ne želiš da ti zovem roditelje onda poslušaj me",njegova prsa su se napela ispod bijele košulje.
Klimnula sam glavom poraženo. "Dobro",pružio mi je ruku i sklopio i uvezao sa mojom.
Došli smo kući i zagrlio me polako uzlazeći uz stepenice dok je u drugoj ruci nosio svoju torbu. Spremio mi je jastuk i dekicu i počeo spremati supu i čaj. Donio je i polako me nahranio.
Mislim da sam se zaljubila u ovog čovjeka potpuno.
A/N
Evo ga jedan nastavak 👅❤️hvala vam što čitate.
