Čari života

5

Probudila sam se. Pogledala sam na sat koliko je sati. Što? Četiri u jutro. Pa za Boga miloga Hator šta se budiš tako rano? Odjednom sam osjetila svrab na ruci. Počela sam se češkati. Dobro to je još pristojno rečeno.

Ono što sam ja radila nije bilo češkanje nego čohanje. Otišla sam do kupaonice da vidim što mi je s rukom. Možda je samo komarac ili neka alergija.

Upalila sam svijetlo. Nigdje nevidim ubod komarca da je alergija nebi me svrbila samo jedna ruka.

Pogledala sam je još jednom. Bila je sva natečena i crvena. Kako ču sutra u školu s takvom rukom. Izgleda kao d me inzvanzemaljac u nju ugrizao i da ću svaki tren postati jedna od njih. Uzela sam jedan ručnik iz ormara i namočila ga hladnom vodom.

Onda sam ga omotala oko ruke i otišla na spavanje. Ne želim sutra ponovno zaspati na satu.

Legla sam krevet i pokrila se. Nemogu spavati. I evo ga opet Hator. Ista priča kao i sinoć.

Ethan mi ne izlazi iz glave. Onaj njegov poljubac. Njegove tople i meke usne. Njegova ruka na mom obrazu. Njegove čokoladne oči. Njegov glas dok izgovara riječi da sam prekrasna.

Odmah sam se naježila. Ali najgore od svega je sam spoznaja da sam zaljubljena u njega.

***

"Hator!Lijenčino jedna diži se zakasnit ćeš u školu!"

Tata me budio sa ne tako nježnim drmanjem. Nešto sam promrmljala i otvorila svoje teške kapke. Podigla glavu s jastuka. Uzela naočle. I kao i svako jutro otišla sam u kupaonicu.

Protrljala sam još jednom svoje pospane oči i kao i uvjek vidjela sam sebe. Ista stara raščupano smeđe gnijezdo iste plave oči iste crne naočale.

Joj! Sad sam se sjetila. Moja ruka. Odmotala sam ručnik i vidjela grozotu. Ruka mi je bila crvena i plava. Kako ću danas u školu s takvom rukom. Što će Ethan reći kada vidi ovo.

Znam. Potrčala sam prema tatinoj sobi. Na svu sreću nije ga bilo doma. Otvorila sam ladicu noćnog ormarića i izvadila baš ono što sam tražila.

Tatine stare crne kožne motorističke rukavice. Uzela sam samo desnu jer mi je desna ruka bila u komi na svu sreću lijeva je još uvijek normalna.

Otišla sam u sobu. Čekaj malo što će ljudi misliti kada me vide s rukavicom na jednoj ruci. Otišla sam do svog pisaćeg stola i uzela škare. Počela sam rezati prste na rukavici.

Evo ga! Sad je savršena. Navukla sam rukavicu na ruku i ona je prekrila svo crvenilo i plavetnilo. Otišla sam do ormara. Kao i svaki dan bila sam u crnom. Ništa novo za mene.

Uzela sam mobitel i na njemu jr pisalo da će danas biti 30°C.
Krasno. Znaći ništa od veste danas. Uzela sam kutiju s police iznad kreveta. U kutiji je bila hrpa pletenih narukvica. Koje sam ja splela naravno dok mi se još dalo radit nešto.

Kosa mi je neuredna. Ali nije me briga. Svezala sam je u još neuredniju punđu.

Pogledala sam na današnji raspored.
Da vidimo.
Likivni, engleski, njemački, matematika, povijest,geografija i latinski. Dobro je. Bitno da nema biologije.

Bacila sam knjige u torbu a torbu na leđa i krenula u mučionu.

***

Ispred škole čekala me Analy. Bila je nasmijana kao i uvijek. Prišla mi se sa smiješkom od uha do uha.

"Hej Hat." Pozdavila me.

"Ej An."

"I šta se događa između vas?" Pitala me znatiželjno.

"O čem ti pričaš Analy?"

"Ma daj ajde ne pravi se glupa."

"Između mene i koga?"

"Daj Hator ispljuni to."

"An ja nemam pojma o čem ti pričaš."
Odjednom joj se maknuo onaj smiješak s lica i ona je samo zakolutala očima.

"Pričam o tebi i Ethanu ludice. Što je s vama? "

"Što bi bilo s nama?"

"Ah. Daj svi u školi pričaju da se događa između vas dvoje?"

"Pih. Ništa se ne događa među nama.Samo smo prijatelji. Osim toga jedva ga poznajem."

"Dobro kako ti kažeš."

Krenule smo prema ulazu u školu. Ušle smo u učionicu. Ona je pojurila Leonu u zagrljaj a ja sam produžila do zadnje klupe. Fuj! Mrzim ljubi - bubi stvarčice. Ethan je ušao u razred. Hodao je kao maniken do zadnje klupe. Smiri se Hator i ostavi svoju zaljubljenost u sebi.

***

Dan i nastava prolazili su jakoooo sporo.

Ethan se danas čudno ponašao.
Pod likovnim je buljio cijeli sat u mene.

Engleski. Bulji u mene.
Njemački. Bulji u mene.
Matematika. Bulji u mene.
Povijest. Bulji u mene.
Geografija. On i dalje bulji u mene.
Pod latinskim je buljio u mene i smješkao mi se. Pokušala sam pratiti profesoricu ali nisam mogla. Zagledala san se u njegove čoko oči. Proklet bio taj  njegov osmijeh.

Poslije nastave vidjela sam da mi prilazi s namjerom nešto mi reći. Okrenuka sam se i poćela trčati prema kući.

***

Kad sam došla doma shvatila sam da me ruka boli kao luda. Sjela sam na stolicu kraj radnog stola i stavila sam ruku na stol. Skinula sam narukvice. I nježno počela skidati rukavicu.

Kad sam je skinula nisam mogla vjeovati vlastitim očima. Ne ne ne ne ne ne! Ovo se ne događa.Na ruci mi je tetovaža ruže. Bože moj dragi! Ovo nije moguće, ovo nije moguće. Što ću sad?