Tamno crvena, gotovo crna krv tekla je njenim venama. Otrov koji je bio u njoj osjetio se u gotovo svakoj rečenici, mogao se vidjeti u njenim očima poput goruće vatre koja je svakoga dana bila sve veća. Oko nje, sve je bilo zeleno.
Stajala je na rubu šume gledajući visoko gore, u sive oblake koji su s minutama postajali sve tamniji. Oluja u njoj nije joj dopuštala da se smiri i otrov u njoj samo je širio bol čineći njenu pojavu pomalo zastrašujućom. Krupne oči isijavale su vatru koja je palila sve pred sobom i ta vatra vremenom se gasila kao i život u njoj.
Gledala je u te oblake spremna da vidi oluju. I promatrala je zelene grane koje su bile toliko lijepe, no nije mogla a da ne zamijeti crninu u šumi, tu tamu koja je isijavala iz nje tjerajući je da se naježi. Stajala je tako dugo, samo promatrajući - na mjestu.
Nije otišla čak ni kada je pala kiša. Samo je tamo stajala dok se otrov širila njenim venama kao voda koja teće niz tok - tako mirno i spokojno, a opet brzo i grubo. I uskoro, jedino što se vidjelo u njenim očima bila je tama, a vatra koja je prije palila sve na njenom putu na kraju je spalila nju, učineći da njeno biće izgori u potpunosti.
YOU ARE READING
Svemir tekstova
General FictionPišem da zaboravim, pišem da ispunim svoje srce - pišem jer mi to donosi spokoj. Ovo je skup tekstova/kraćih prica. Teme su raznolike i ima svaceg po malo. Nadam se da će vam se svidjeti. Većina tekstova je vec objavljena na drugom mjestu.
