BOJE MJESECA (TISKANA)

Utrka s vremenom

Putovali smo brzo i intenzivno. Bili smo blizu Venecije kada smo se zaustavili da doradimo sitne detalje plana. Plan je bio da se Max priključi njihovoj ekipi pošto nitko nije znao za njega i tko je on. Nisam se slagao s tim planom, ali mi nisu dali ni izbora da odlučim drugačije. Rebecca je sada bila najbitnija. On i Konstantin će ići zajedno, dok će Anastazija voditi ekipu od osam vampira s jednog kraja, ostali će se priključiti meni. Sergej i Darkness će voditi svoj tim koji će pokušati uloviti Edwarda. Njega želim živoga. Patit će kao i ona i još više! Napast ćemo ih sa svih strana. Ne smijemo si dopustiti da nam pobjegnu. Rebecca je već dosta propatila, izgubila previše krvi. Fokusirao sam se na nju da je upozorim na dešavanja i da izdrži. Najbitnije od svega je da izdrži.

Pozdravio sam se sa sinom i okrenuo prema Konstantinu:

„Molim te da ga čuvaš, ne mogu da spasim jedno i izgubim drugo biće koje volim više od svega. Ako vidite opasnost, povucite se, nemojte ništa riskirati!"

„Obećavam da ću ga čuvati kao vlastitog sina, Aleksej!"

Naklonili smo se i zagrlili kao braća. Pošli su u jedan od automobila i krenuli svojim putem. Nismo mogli dozvoliti da nas preduhitre te zatoče još i Maxa. Anastazija je bila tiha i zabrinuta ne samo zbog prijateljice, već i zbog Maxa. Emocije su joj se ocrtavale na licu. Samo onaj tko je jako dobro pozna, mogao je odgonetnuti njezino uvijek hladno lice bez emocija. Bila je obučena sva u crnu kožu, kosu je isplela u pletenicu. Iza leđa izvirale su joj drške od njezinih specijalno izrađenih mačeva. Oko pojasa imala je pištolje i noževe vezane za bedra. Spremna je za rat. Cijela njena grupa bila je oboružana raznoraznim stvarčicama od noževa, mačeva i vatrenog oružja.

Pogledao sam svoju ekipu koji su također bili naoružani i spremni za boj. Otvorio sam prtljažnik i izvukao svoj mač koji je pripadao mom ocu. Sve hladno oružje bilo je od čistog srebra s oštricom presvučenom dijamantom. Ako želite ubiti vampira, napravite to kako treba, inače je sve uzalud. Stavio sam ga iza svojih leđa. Provjerio sam pištolje jesu li zakočeni. Noževi su bili na svojem mjestu sa svake strane noge. Ispod dugog kožnog kaputa sakrio sam po set malenih noževa sa svake strane rebara. Bio sam spreman. Svoju dugu kosu ostavio sam raspuštenu. Kada sam uhvatio svoj odraz u staklu automobila izgledao sam kao da sam izašao iz nekog filma o plaćenim ubojicama. Na večernjem svjetlu sjale su samo moje oči pune bijesa. Vrijeme je za akciju i prsti su me svrbjeli da nešto udare.

Anastazija je krenula prema autu. Pogledala me i klimnula glavom, sjela i odvezla. Dogovor je bio da na prvu opasnost jedni druge upozoravamo. Svi smo bili mentalno povezani. Dopirao sam do svijesti sina da vidim kako im ide i kako plan napreduje. Nalazili su se pred kućom u kojoj su je držali zatočenom. Osjećao sam njegovu napetost i uzrujanost. Pokušavao sam ga preko veze smiriti da ne otkriju tko su. S njim sam bio sve dok nisam došao do zgrade. Bilo je premirno, kuća je bila u mraku.

Nešto nije kako treba, barem u nekoj od soba moralo bi biti svjetlo. Upozorio sam Maxa i Konstantina da budu na oprezu, mogla bi biti i klopka. Ušli su u kuću. Mi smo ulazili s podrumske strane iz vode kroz uzak tunel. Mrak nam nije smetao jer je naš vid bio odličan, koliko po danu tako i po noći. Nigdje nije bilo straže.

Stigli smo do stepenica koje vode u prizemlje kuće. Napredovali smo tiho i sigurno. Nisam mogao doprijeti do Rebecce. Bila je ili preslaba ili opet u nesvijesti. Možda je i bolje tako da je u nesvijesti da se ne prestraši kada ugleda Maxa i time ga otkrije i stavi u opasan položaj. Penjali smo se na kat, kada se začula buka s potkrovlja. Anastazija nam je javila da preko veze da je nekolicina vampira na krovu i da pripazimo. Na krovu su bili Sergej i Darkness. Bitka je utihnula. Tišina se nadvila nad kućom poput vela. Stigli smo na kat gdje smo se susreli s Maxom i Konstantinom. Uletio sam u sobu gdje su bila otvorena vrata. U sobi je metalan krevet sav od krvi. Rebeccine krvi. Hladni srsi prolazili su mnome. Nema ih, pobjegli su opet. Nisu mogli daleko odmaknuti. Navečer smo dobili vidio poruku i krenuli smo odmah. Kako su saznali da dolazimo? Imamo krticu u svojim redovima! Došao sam do kreveta i stavio ruku na krvavi madrac. Počeo sam da ga param svojim noktima. Morao sam da izbacim sav bijes i svu tugu iz sebe. Ne mogu dopustiti da dalje pati, da je dalje muče. Pogled mi je pošao prema Maxu koji je stajao pred zidom gdje je bila ispisana poruka Rebeccinom krvlju: „ZLOČESTI ALEKSEJ!"