A mislila sam da je fuckboy...(ZAVRŠENA✅)

30. Priznao je da je sretan?

Matiji je zazvonio telefon. Prije nego što se javio, vidjela sam da još uvijek drži našu prvu sliku kao pozadinu...

_____________________________

I ja još uvijek imam tu sliku za pozadinu, iako sam kupila novi mobitel.

Marko:"Matija šta je bilo s Majom?"
Pogledao ga je začuđeno. Nije očekivao to pitanje.
Matija:"Ništa, šta će biti?" Odgovorio je uplašeno
Marko:"Vidio sam je kako je izletila za tobom. Onda kad se vratila zažvalila je nekog lika"

Ja:"k**va..." rekla sam veoma tiho
Matija:"Jesi rekla nešto?" Imao je vragolasti smiješak
Ja:"Ja? Ne" fak...čuli su me...razmišljam previše glasno
Matija se samo nasmijao jer je čuo šta sam rekla...

Ema:"Onda...hoćemo nazad unutra?"
Ja:"Idite vi, ja bih ostala još malo na zraku da dođem sebi."
Ema:"Okej, Matija pretpostavljam da ćeš ti ostati s njom da je paziš?"

Srce mi je stalo na sekundu.
Matija:"Ne znam ako ona to že-"
Ja:"Da, ostat će malo sa mnom" prekinula sam ga. Bože zašto sam ovo rekla? Jezik brži od pameti. Iznenađeno me pogledao, a Ema i Marko su se nasmijali i brzo ušli unutra.

Sjela sam na klupicu, on je sjeo pored mene.

Imala sam osjećaj da nas neko posmatra, pogledala sam lijevo od sebe i vidjela nekog lika u sivoj duksi, približila sam se se Matiji i šapnula na uho:"Matija ko je onaj lik?"

Pogledao je u pravcu koji sam mu neofirno pokazala.
M:"Ne mogu vidjeti, ima kapuljaču"
Ja:"Ništa onda, pravi se kao da ga nismo vidjeli"

Nastavili smo onu awkward šutnju, sve dok nije progovorio.

Matija:"Nema ga...nema više onog lika"
Kada sam se okrenula u pravcu gdje je prethodno stajao, stvarno ga nije bilo.

(...)

Konačno sam došla kući i bacila se na krevet. Ubrzo sam utonula u san.

(Sljedeće jutro)

Taman kad dođe najslađi dio sna, mene mora nešto probuditi. Ovaj put je to bio moj mobitel. Ko će drugi zvati nego moja divna prijateljica Ema.

Ja:"Halo?" Rekla sam još uvijek pospano
Ema:"Dobro jutroo!!! Nadam se da te nisam probudila"
Ja:"Ha ha nisi nikako"
Ema:"Okej osjetim tvoj sarkazam, sori. Uglavnom ustaj, spremaj se. Idemo na sladoled"
Ja:"Bože kakav crni sladoled?"
Ema:"Ja ću od vanilije, on je bijel. Hajde ustaj nećemo te čekati" krenula je spustiti slušalicu ali sam je prekinula
Ja:"Ček ček ček ko vi?"
Ema:"Pa Marko, Matija i ja"
Ja:"Oj Bože, hajde vidimo se. Pusa"
Ema:"Hajde, doći ćemo za pola sata. Pusaa"
Ja:"POLA SA-" nisam stigla reći jer je prekinula.

Na sladoled? U 9 ujutro? Bože imaju dovoljno godina zašto se ponašaju kao djeca? I još Matija ide...
Sad bih se najradije lupila delimano tavom po glavi, taman mi treba nešto da me razbudi.

Ja:"Zbogom ljubavi, vidimo se večeras"
Rekla sam svom divnom krevetu kada sam se odlučila ustati. Ne želim da kasnim jer kao 1. Nisam taj tip osobe, uvijek ili dođem ranije, ili tačno na vrijeme. A kao 2. Ne želim da misle da kasnim jer se sređujem. Odmah će pomisliti da je to zbog Matije.

Stala sam pred svoj ormar. Naravno ne znam šta da obučem. Trenerku ili farmerke?

Ja:"Halo Ema"
Ema:"Haloo"
Ja:"Moze jedno brzinsko pitanje?"
Ema:"Slusam"
Ja:"Trenerka ili farmerke?"
Ema:"Farmerke"
Ja:"Hvalaa, aj bye" prekinula sam slušalicu