Strina je bila van sebe , nije mogla ni u snu prepostavit da će Kadir ikad nogom kročit u ovaj kraj . Nakon što mu je otac kao mladić napustio ovu kuću , par mjeseci nakon što se udala on nije dolazio . I nakon nekoliko posjeta Istambulu naročito nakon što se oženio Kadirovom majkom svima je bilo jasno da nikad nije imao namjeru da se vrati na staro ognjište . Godinama im je vraćao i novac koji su smatrali da mu pripada jer je fabrika bila nasljedstvo roditelja . Izgovor mu je bio da njegovim odlaskom je sve svjesno ostavio bratu jer je on imao svoju firmu i svoj život u Istambulu koji je sagradio skupa sa svojom ženom . Nikad niko nije pitao niti je smatrao da njegov odlazak je bio iz sasvim drugo razloga , da je školovanje bio izgovor da se udalji od ljubavi koja ga je boljela. Godinama je uspio da ostane udaljen ali sad nakon što je Kadir napunio 26 godina to više nije uspjevao, nije mogao da kaže glavni razlog , i popustio je nakon što je shvatio da bi mogao da nakon toliko godina skrivanja otkrije sve što je godinama vješto skrivao...
Kadir nije slušao Emira niti opominjanje strica da ovdje nije kao u Istambulu, govorio mu je kako ovdje žene žive za čast a muški umiru čuvajući im čast. Kadir je to na neki način bilo pomalo i smješno jer je duboko bio zagrizao u noćni život i nije se vezao ni sa jednom djevojkom više od nekoliko dana nekad i ranije ako bi mu se ukazala bolja prilika da je zamjeni. Nije smatrao ništa loše u svemu tome jer nije znao za drugi način života . Jedini problem mu je bila Esma da je sačuva a nikad nije zastao i razmislio da je svaka djevojka s kojom se zabavljao možda bila nečija sestra ili kćerka koju nisu uspjeli da sačuvaju kao on Esmu.
Hodao je i divio se gradjevinma koje je mogao da vidi iza visokih zidova, uske ulice su bile skoro svaka nalik jedna drugoj i to ga je malo zbunilo da je ubrzo shvatio da bi trebao da se vrati i u šetnju ipak podje s Emirom .Nije ni slutio da će iza ugla ugledati oči zbog kojih sinoć nije mogao zaspe, misli mu nije napuštala Nurhan , kao da je upozorenje Emira probudilo inat u njemu nije odolio ponovnom susretu niti njenom ubrzanom hodu u želji da se udalji od njega. I ona mu je preko ramena govorila isto što i Emir, nestala je iza drvenih visokih vrata koja su dvojica mladića odmah zatvorila za njom . Kadir je ostao da gleda u krov bjele gradjevina koja je mnogo više virila iznad zidova od ostalih kuća . Udahnuo je njen miris koji je polako nestajao kao da je želio da je pamti po posebnoj ljepoti jednako kao i po posebnom mirisu koji do sad nije osjetio ni kod jedne djevojke. Dječak koji je protrčao pored njega dok je pokušavao da zaustavi Nurhan mu je pomogao da nadje put nazad do stričeve kuće . Zamišljen cjelo poslepodne je proveo u svojoj sobi koja je nekad pripadala njegovom ocu . Emir se vratio iz fabrike malo prije večere
nije se dugo zadržao dok se malo osvježio i presvukao , pridružio im se za stolom s osmjehom . Bio je radostan što je Kadir tu jer on nije imao nikog, mnogi prijatelji su odlazili na daljnje školovanje i nisu se više vraćali . Dok ih je bila i većina nakon osluženog vojnog roka koji su se ženili i više nisu održavali kontakte sa onima koji nisu bili zaplovili u bračne vode. A nije imao ni braće niti sestru o kojoj bi se mogao da brine kao Kadir o Esmi .
Obećao je povesti Kadira na slavlje koje su organizovali mještani svake godine u ovo doba ali pod uslovom da se ponaša kako je dostojno mladićima iz ovog kraja . Odbio je da obuče odjeću koju mu je Emir nudio i ostao u crnim hlačama i košulji koja je parila boji njegovih tamnoplavih očiju . Usput mu je Emir objasnio da je svrha ovih okupljanja bila isključivo zbog mladih kako bi se medjusobno upoznali jer oni nisu izlazili u noćni provod kao što je to bilo običaj danas u drugim mjestima . Kod njih je još uvjek bilo sve drugačije i nisu se bunili jer je funkcionisalo savršeno , nisu imali problema nikakvih do sad i niko se nije protivio tradiciji i običajima . Kadiru je zvučalo sve dosadno ali je na neki način budilo i radoznalost u njemu, želio je da upozna i sam se uvjeri o svemu što je za kratko vrijeme saznao sad a otac mu o tome nikad nije pričao. Zbunjeno pogleda u Emira kad zvuci muzike i glas djevojaka dodje i do njih , Emir se osmjehnu i odmahnu glavom i nije stigao ni da mu objasni ništa više kad se ispred njih pojaviše svjetla i skupina mještana odjevenih u sličnu odjeću koju je Emir i njemu nudio. Djevojke su stajale na drugoj strani u tradicionalnim haljinama sličnim onoj koju je Nurhan nosila kad ju je prvi put ugledao. Dok ga je Emir vukao za rukav on nije prestajao da pogledom traži oči koje su mu se zarezale u mislima . Zastali su ispred stola za kojim su sjedili mladići , očigledno su i oni uživali u ljepoti djevojaka ali su to spretno skrivali. Emir ga ubode laktom nakon što ga prestavi mladiću koji je po svom izgledu odudarao od ostalih, zbunjen pruži ruku prestavljajući se ali osjeti neku jezu od pogleda tamnih očiju koje ga posjetiše na Nurhan.
-"Osman ! Dobro došao Kadire."
Kadir iznenadjen se osmjehnu i odgovori -"Bolje vas našao !" I dalje nije skidao pogled s Osmana koji ga je posmatrao suprotno od rječi koje je izgovorio. Sve mu je bilo jasnije kad mu Emir spuštajući glavu bliže ramenu dobaci -"Osman je mladi aga , brat od Nurhan."
Htio je da se odmah vrate kući jer nije bilo svrhe da gubi vrijeme , znao je da nema nikakve šanse da se približi Nurhan pored brata koji mu je jedinim pogledom dao do znanja da ga nije želio ovdje. Ali ga Emir povuče i smjesti na stolicu pored sebe za isti sto za kojim je sjedio Osman . Osjeti miris koji mu je još ostao urezan od danas i naglo se okrenu , pogled mu zastade na djevojci očima punih suza . Bila je to Nurhan , gledala je negdje u daljinu dok je grizla usne nije ni primjetila da je sjedio ispred nje udaljen samo par koraka.
