1860.g. u Pragu upoznali smo se nas dvojica. Tamo smo oboje studirali s drugim Hrvatima. Svako veče sastajali bi se u jednoj kavani. Tamo smo čitali hrvatske knjige i novine, družili se i razgovarali. Tijekom razgovora saznao sam da je Lovro pohrvaćeni Slovenac, te učitelj jezikoslovlja. Naravno u našem druženju smo se zbližili i tako mi je ispričao svoju životnu priču. Bio je uistinu mršav kako bi se reklo košćat i nekako neskladnog izgleda. Htio je biti fin, elegantan iako mu bas nije išlo. Ubrzo smo se sprijateljili s gospodinom Ž-om te odlučili zajedno useliti u stan kod kapelnika opere. Tijekom zimskih večer bi zajedno učili kraj peći, kuhali čaj ili pušili lulu. Lovro je došao s namjerom da dovrši još neke ispite i sačeka posao.
