Nema ga više

782 29 2
                                    

,,Teodora razmisli ovo nije nacin"

,,Marko ti njega braniš"

,,Ma ne, vec vidim koliko se volite"

,,Marko pukla je ljubav,on je sa drugom,ceka dete sa drugom" Ponavljam uporno.

,,Teodora,to dete mozda nije njegovo, a i sa tobom ima troje pa nikome nista" Kaže a mene kao da je neko proboo. Odjednom osjetim neki teret i ne mogu doći do zraka.

,,Ne Marko odluku moram doneti hladne glave, ovako svi mi govorite da popricam sa njim da cekam,a ne zelim da me prave budalom. Mama mi prva govori kako trebam sagledati sve strane. Da se stavim na njegovo mjesto ali znaš šta zaključim na kraju da je on samo jedna budala koja me je željela u krevetu kao i sve druge. Bila sam mu samo jedna u nizu."Kažem jedva dolazeci do zraka i spustim pogled prema mobitelu koji se oglasi.
Ugledam Marijino ime i javim se.

,,Teodora Aleksandar...on" Kaže mucajući. Osjetim joj u glasu strah i mogu primetiti da je plakala.
Pogledam u Marka i on već gleda u mene.

,,Marija šta se desilo" Kažem mucajući jer ne mogu doci do zraka.

,,Teodora u bolnici je, bori se za žvot a dok su ga vozili dozivao je tebe"

,,Molim"Naglo oskočim sa stolice

,,Imao je saobraćajnu nesreću, dva kamiona i on medju njima. Vozačima nije ništa ali Aleksandar pa on se bori za život. Auto je smrskano ništa od njega nema. Čudo je da je preživio, jedva su ga izvukli."Čujem najednom Ivanu.

,,Ivana gde ste" Kažem na rubu suza.

,,U bolnici dve ulice od vašeg stana"

,,Dolazim" Prekinem i uzmem tašnu.

,,Teodora šta se dešava"

,,On se bori za život"

,,Dodji idemo zajendo,nisi u stanju voziti"

__

Udjemo u bolnicu i dodjem do šaltera.

,,Aleksandar Vuksanović" Kažem mucajuci.

,,Vi ste mu"

,,Supruga"

,,Lična"

,,Alo bolan suprug mi se bori za život a ti od mene tražiš ličnu"

,,Rekli su da samo puštamo porodicu"
Izvadm ličnu čekajući nervozno.

,,Izvolite,treci sprat operaciona sala 4" Vrati mi ličnu koju samo ubacim u torbu i potrčm. Lift ne cekam vec pozurim. Dodjem ispred operacione sale i vidim Milana,Mihajla Mariju Nenada i Ivanu i doktora. Kada čujem Marijin vrisak koji se prelomio hodnikom samo izgubim dno.

,,O ALEKSANDRE SINE" Čujem kako vrišti dok ja padam na koljena sa suzama u očima.

,,Primite moje saučešće"Čujem doktora.

Aleksandar.pov

Čujem glasove ali ne mogu otvoriti oči.

,,Aleksandre"Čujem tihi jecaj Teodore. Pokušam otvoriti oči ali ne uspijem.
Osetim toplu ruku koja hvata moj dlan i pokušam da poklopim sa svojom rukom.

,,Žašto,prokleto zašto" Čujem njene jecaje. Ne Teodora ne plači.

,,Kako ću bez tebe,kako će deca. Ovako sam znala da si tu, da mi čuvaš ledja a sada šta ću Aleksandre prokleto ne znam. Proklinjem ih sve. Oni su krivi. Tanja je kriva što te više nema. Tara što si doživio saobraćajnu nesreću.
Platit će mi."

,,Ne Teodora nemoj ništa raditi,Teodora"Uporno je dozivam.

,,Volim te,vole te naša deca, možda opet nekada ti i ja zajedno"

Kaže i polako osetim da odlazi.

Samo tuzne noci znaju da je volim 
jedna zena odnela je sve 
samo srce moje ne znam da l' ce moci 
ove noci da izdrzi sve 

Dugo, dugo zoru ranu 
cekam uzalud 
'ej zivote, srece nema 
tugo golema

Nemam, nemam srece 
nigde nista ostao sam sam 
ostao sam sam 
suzo vrela, tugo golema 

Samo tiho, tiho ciganine stari 
neka jeca violina sad 
neka setni zvuci moju dusu lece 
nek me pesma podseti na nju 

Dugo, dugo zoru ranu 
cekam uzalud 
'ej zivote, srece nema 
tugo golema 

SUDBINA (ZAVRŠENA) Prva knjigaWhere stories live. Discover now