Bogataševa ljubav

Prvi susret

Luksuzna vila na Bukovcu ponovno je bila žarište razuzdane tinejdžerske zabave. Zlatna mladež okupila s kako bi proslavila veliki 16-ti rođendan kćeri jedinice zagrebačkog građevinskog mogula. Čovjeka koji je odrastao u sirotištu, a trnovitim putem stigao do vrha. Ostvarenje sna, rekli bi mnogi, no na putu do vrha stvorio je mnogo onih koji su ga željeli zabaciti s trona.

Nije on to sve sam postigao. Ne bi bio niti upola toliko uspješan da nije tu bilo njegove Vesne, predivne žene i partnerice koja je držala sve konce u rukama. Ono najvrjednije što mu je podarila bila je njihova kćer Nikol. Ljupka djevojka koja možda previše okupirana knjigama i životom u vlastitom svijetu mašte.

Stjepan se nasmijalo prisjetivši se kako se razveselila poklonu koji joj je kupio za rođendan. Za lančić sa srcolikim dijamantom vrijednim milijun eura rekla je da je dražestan i toplo mu zahvalila, a kada je odmotala drugi poklon, knjigu s posvetom omiljene autorice vrisnula je i bacila mu se u zagrljaj. Strašno je voljela romane.

Kada joj je s 12 godina poklonio set knjiga „Harry Potter" malo je bila zbunjena s poklonom ali kada se uhvatila čitanja bila je oduševljena. Tada je zavoljela knjige. Za 14 rođendan dobila je sve romane Marije Jurić Zgorke koje je uspio pronaći jer mu je prijatelj rekao da djevojke koje čitaju njezine knjige postaju moralne žene. On je svim srcem želio da njegova djevojčica bude moralna i voljena jednog dana od muškarca koji je zaslužuje.

- Volio bih da vječno ostane moja malena djevojčica. - Rekao je gledajući u Nikol koja je sjedila na kupi pored bazena i promatrala ludiranje svojih gostiju, dok je primakao cigaru ustima i povuka dim. – Ne vjerujem da postoji muškarac koji je zaslužuje. – Podigao je čašu i popio gutljaj Chivasa – no ne misli li svaki otac tako? – uz sjetan osmjeh je upitao.

Muškarac koji je sjedio za stolom ustao se i prišao prozoru. Presavinuti rukavi košulje otkrivali su iznimno snažne podlaktice koje su bile u skladu s njegovom mišićavom ali vitkom gađom. Bio je poprilično visok i markantan. Raskopčana tri gumba na košulji koja je bila pomalo izgužvana nisu bili rezultat druženja s ženama kao obično, ovaj put razlog tomu bio je cjelodnevni rad za stolom od kojega se upravo digao kako bi protegnuo noge.

U ruci je nosio čašu koju primakne ustima i ispije velik gutljaj pića. Nikada ranije nije vidio Stjepanovu kćer. On ju je skrivao od poslovnog svijet i ljudi iz njega. Vigo je vjerovao da je razlog tomu strah radi prijetnji koje je često dobivao od konkurenata.

Stjepan je primjetio da je Vigo traži pogldom pa klimne glavom prema klupici.

- Sjedi na kupici. Djevojka s dugom plavom kosom.

Djevojka je djelovala vrlo elegantno no i pomalo usmaljeno. Maleni prćast nosić bio je u skladu s cijelom njezinom vretenastom građom. Bila je prilično mršava i ne razvijena.

- Možda sam je previše zaokupio knjigama, imam dojam da ne uživa u društvu ovih ljudi. – Stjepan je ponovno primaknuo čašu ustima. Nikol kao da je osjetila kako ima promatrače podigne pogled prema prozoru. Kada je ugledala oca osmijeh joj se raširi od uha do uha. Vigo je tada bio siguran da u životu nije vidio ljepše djevojčice i ljepši osmijeh općenito. Ovo dijete obožavalo je svog oca, a sreća kojom je taj tren zračila dala joj je izgleda nekog nadnaravnog bića.

I prije nego se snašao djevojka je potrčala i nestala im iz vidokruga.

- Ne misli svaki otac za svoje dijete da je predivno no vaša kćer to uistinu jest.

Stjepan ga pogleda s ponosom u očima.

- Da ste malo mlađi jednog dana bih vam možda i dopustio da mi postanete zet. Naravno, o mogućnosti da se ona uda počinjem razmišljati kad navrši 30, a do tada ću je šišati na kahljicu i moliti boga da joj uši oklempave i nos poraste kako je niti jedan muškarac ne bi pogledao – rekao je šaljivo Stjepan na što se oboje nasmiju. U tom trenu vrata ureda se nakon kratkog kucanja otvore i u sobu uleprša Nikol. Potrčala je k ocu ali se na tren zaustavi primijetivši Viga. Oblije je lagano rumenilo kada im se pogled susretne.

- Večer. Oprostite što smetam. – Rekla je rastreseno pjevnim glasom. Vigo joj se osmjehnuo. Ona je djelovala pomalo izgubljeno.

- Večer mlada damo. Vi svojom pojavom možete samo uljepšati ovu divnu večer – rekao je iskreno Vigo. Nije znala što da odgovori pa mu se samo nesigurno osmjehnula i potom se žurno bacila ocu u zagrljaj.

- Hvala tata na rođendanskoj zabavi.

- Nadam se da ti je bila podnošljiva jer mi se učinilo da nisi oduševljena zabavnom? Možda je problem u uzvanicima? – Upitao je nesigurno.

- Nisam navikla biti u centru pažnje. To je sve.

-S vremenom ćeš jedva čekati da budeš osoba u centru pažnje. – Razbarušao joj je rukom kosu a potom je okrenuo prema svom gostu – Nikol ovo je moj prijatelj Vigo...

* * *