Nikada ti neću oprostiti
što si u moj hladni život
donio taj svoj topli osmijeh,
nikada ti neću oprostiti
što je tvoj zadnji vjetar
ošamario moj ponos,
Što je tvoj zadnji vjetar
rasplakao mene
takvu lažnu stijenu
takvu stvarnu sjenu,
nikada ti neću oprostiti
što se više ne mogu nasmijati,
i nikada ti neću oprostiti
što si ostavio naš bagrem u strahu.
odlaziš,
iako mi nikada nisi bio blizu,
iako nisi bio tu
i mnogo prije svog stvarnog odlaska
mnogo prije našeg trajnog nestanka,
vidim ti zadnji odsjaj u mraku.
I nisu odlasci ti što su boljeli
nekada je to samo
onaj zadnji prešutjeli uzdah...
