Believe - Justin Bieber fanfiction(završena)

Part 14.

.
.

"Šta?" nakon njegove zadnje rečenice odmah sam se uspravila u sjedeći položaj i pogledala ga u čudu.
"Ozbiljan sam, odemo negdje, nitko ne zna gdje smo, nema novinara, fanova, ničega, samo nas dvoje" dok je ovo govorio ustao se i hodao po sobi cijelo vrijeme mašući rukama.
"Oke prvo sjedni i razmisli o onome što si upravo rekao" kad malo bolje razmislim, mislim da čak to i nije tako loša ideja. 6 dana, samo ja i Justin. Zvuči dobro, zapravo odlično.
"Ne Monika, ti razmisli, ja mislim da je to odlična ideja i ne odustajem od toga" prekrižio je ruke na prsima i svu svoju pažnju usmjerio na mene.
"Nije sve tako lako, zašto misliš da novinari ne bi otkrili gdje smo, oni uvijek sve saznaju" preokrenula sam oči na samu pomisao na novinare koje sam zamrzila u samo par dana.
"Zato što nećemo nositi ni mobitele ni ništa što ima veze s tehnologijom, samo ti i ja, odvojeni od svijeta. Zvuči lijepo, zar ne?" sjeo je pored mene i podignuo mi glavu i pogled koji je do sada bio usmjeren na moje prste.
"Znam ali..." krenula sam ali me on zaustavio.
"A da ne razmišljamo o onome što će biti, ajde Mons znam da bi i ti to htjela? Samo se odmaknuti od svijeta?" primio mi je ruke ne pomicavši pogled s mojih očiju.
"Znaš što? Pristajem, idemo se pakirati" rekla sam i uzbuđeno ustala s kreveta. "Čekaj malo, a gdje idemo?" podigla sam jednu obrvu i zausavila svoj put prema ormaru okrenuvši se prema njemu. Mislim, idemo, a ne znamo gdje. Ili?
"Ja ću se pobrinuti za to, ti nas spakiraj, samo osnovno" pokupio je ključeve sa stola i prije nego što je izašao iz sobe poljubio me na blic.
"A da mi pomogneš s koferom?" pitam Justina dok oboje silazimo stepenicama jer je lift nekim čudom zaglavljen.
"Selfie" poviče i slika nas a ja naravno ne izgledam nikako."Postavljeno na shots" neću mu prigovarati zato što znam da neće obrisati sliku kao i prethodnih 100-tinjak puta kad ja ne ispadnem dobro a on postavi sliku. "Ajde daj, i ti si kao neka jaka" dođe do mene i uzme mi kofer iz ruke i bez problema ga ponese dok sam se ja mučila kao debil.
"Misliš da vani neće biti novinara ili fanova?" pitam i pokušvama uhvatiti korak s njim ali mi baš ne uspijeva pošto sam u malim potpeticama u kojima jako teško hodam ali su neodoljive i savršene i jednostavno sam ih morala obući.
"2 ujutro je, mislim da i oni imaju život" rekao je i lagano se nasmijao kao i ja.
Izlazimo iz hotela i za divno čudo stvarno nema nikoga. Justin stavi torbu u prtljažnjik a ja sjednem za suvozačevo mjesto. Uzeli smo samo jednu torbu zato što je rekao da uzmem samo osnovno. Naravno uz tu torbu je i jedna manja u kojoj su moja kozmetika bez koje nigdje ne idem, pa hej, cura sam. Justin ulazi u auto i pali ga. "Idemo" uzbuđeno kaže uz veliki smiješak na licu i stisne moju ruku. "Idemo" potvrdno kimnem glavom. Nismo nikome javili gdje idemo. Čak ni mom tati. Znam da će se možda malo zabrinuti ali ja samo želim uživati s Justinom bez pritiska novinara.
Stižemo u neku manju zračnu luku i izlazimo zajedno iz auta a ja raširim oči kad vidim gdje smo. "Zašto smo u vojnoj zračnoj luci?"pitam dok gledam oko sebe a do nas brzim korakom dolazi čovjek u vojničkom odijelu.
"Gospodine vaš avion je spreman, spremni smo poletjeti čim vi to kažete" govori Justinu koji ga pozorno sluša isto kao i ja. "Hvala, evo nas za par minuta" čovjek samo kimne glavom i vrati se od kud je maloprije došao. "Šta?" pitam s malo višljim tonom ali ne zato što sam ljuta nego samo začuđena. "Duga priča, ispričat ću ti je jednom, imamo vremena" nasmiješi se i povuče me prema smjeru u kojem je onaj čovjek maloprije otišao.
"Dobro barem imamo normalan avion" govorim dok ulazim u mali avion za Justinom. Čovijek zatvori vrata aviona i ode u kabinu za pilote a ja i Justin sjednemo na svoja sjedala. Skinem i previše neudobne štikle i primim čvrsto Justinovu ruku pošto ne volim vožnje avionom, a još manje polijetanja. "Što ti je?" Justin me čudno pogleda. "Ne volim vožnje avionom" rekla sam i još jače stisnula njegovu ruku jer smo se spremali za polijetanje, najgori dio. "Trebala si mi reći"
"Znam" njegovu ruku sam svakom sekundom sve više stiskala i samo sam gledala ispred sebe. "Dođi" rekao je Justin i pokazao na svoje krilo. Ustala sam sa svog stolca i u tom trenutku je avion poletio a ja sam vrisnula i pala Justinu u krilo. On se samo lagano nasmijao i uhvatio me oko struka a ja njega oko vrata.
Mislim da su se Justinu već noge ukočile jer sam cijelim putem sjedila u njegovom krilu. Za razliku od njega ja nisam ni oka sklopila, a on je cijeli put prespavao. Ustanem lagano da ga ne bi probudila i vratim se na sjedalo. Pogledam u mali pretinac u kojem bi trebala biti hrana i izvučem štapiće. Uzmem iz torbe za kozmetiku malo ogledalo da se pogledam i shvatim da ne ličim na ništa te da ću morati popravljati šminku. U avionu. Prekrižim noge i na sjedalo pored mene stavim šminku koja mi je potrebna.
Kao šečer na kraju nanosim maskaru i shvatim da se Justin probudio ali to me ne ometa u stavljanju maskare.
"Daj Mons ljepša si bez tih sranja na faci" kaže Justin i pokaže na stolac pun kozmetike. "Ja sam ovo stavljala 20 minuta" kažem i pokažem na svoje oći koje imaju mali smokey eyes koji nije tako lako napraviti.
"Ne kažem da ovako nisi lijepa" kaže i poljubi me "Ali još uvijek se držim onoga da si ljepša bez šminke" samo preokrenem očima i krenem na spremanje šminke u torbu.
Pogledam u svoje nokte koje bi trebala skinuti i staviti nove. U odmjeravanju mojih noktiju shvatim da slijećemo pa uhvatim Justina čvrsto za ruku a on to primjeti pa me opet premjesti u njegovo krilo i zagrli.
"Hvala" kažem mu i naslonim glavu na njegova prsa, i opet, neodoljivo miriši. Samo se nasmiješio i prošao mi rukom po kosi. Čuli smo neko kašljanje iza nas pa smo se oboje okrenuli prema smjeru iz kojeg je taj glas dolazio.
"Oprostite što vas prekidam ali stigli smo" nasmiješim se prema čovjeku i krenem pogledati kroz prozor kad me Justin zaustavi.
"Strpi se još par sekundi" nasmije se i poljubi me na blic prije nego što ustane i obuče debelu jaknu koja je više izgledala kao skafander.
"Mhm zašto oblačiš toliku jaknu" pokažem na jaknu koju je trenutno nosio i podignem obrvu. "Oh Monika molim te reci mi da imaš nešto debelo i toplo za obući" kaže dok zakopačava jaknu "I na noge" kaže i pokaže na moje štikle.
"Hej ove štikle su savršene" stavim ruke na bokove i pokažem očima na štikle "I poprilično skupe"
"Dobro nisam ništa rekao za štikle" preokrene očima i krene vezati žnirance na čizmama.
"Ali si mislio" još uvijek se ne pomičem s mjesta s rukama na bokovima.
"Pa što i da jesam?" kaže malo višljim tonom i raširi ruke. Onaj čovjek se opet zakašlje.
"Što?" Justin i ja kažemo glasno u isto vrijeme i naglo se okrenemo prema njemu.
"Trebali bi izaći" tiho kaže i pokaže prema vratima aviona.
"Dobro jel imate neku jaknu i čizme za nju?" pita Justin koji je sada izgledao kao neki eskim. Ali još uvijek je bio zgodan. Samo kimne glavom i ude u neku prostoriju koju do sada nisam ni primjetila.
"Izvolite" pruži mi zelenu jaknu i čizme. Zahvalim se i obučem jaknu i čizme. Justin uzme torbe i krenemo prema vratima koja nam čovjek otvori uz smiješak. Pogledam i ono što vidim me totalno iznenadi.
"Isuse Justine prekrasno je" kažem gledajući okolo i diveći se prekrasnom pogledu. Došli smo u neko malo preslatko selo iza kojeg je šuma a najbolje je to što je sve prekriveno snijegom. Kojeg ja obožavam. Siđemo iz aviona još uvijek gledajući okolo i diveći se svemu. Čovjek iz aviona kojeg nisam pitala za ime ( neznam ni ja zašto nisam ) nam mahne prije nego što zatvori vrata uz riječi: "Lijepo se provedite gospođo i gospodine Bieber". Krenula sam nešto reći ali on je zatvorio vrata i već su se spremali za ponovno polijetanje.
"Nisi im valjda rekao da smo u braku?" kažem i lagano se nasmijem koračajući po čvrstom ledu pored Justina koji je nosio kufer.
"Možda" kaže i također se nasmiješi.
"Debilu" kažem uz smijeh i lagano ga lupim po ramenu i poskliznem se. Pala bi da Justin nije pustio torbu i uhvatio me. Ja se uspravim i oboje se počnemo smijati ko debili.
"Znaš drago mi je što smo ovo učinili" nasmiješim se i zakoračim na snijeg pošto smo do sada hodali po ledu.
"I meni"
Uđemo u hotel i krenemo prema recepciji gdje stoji stariji čovjek s naočalama i čita novine. Čim nas primjeti široko se nasmiješi prema nama i pozdravi s nekim britanskim naglaskom.
"Imamo za vas apartman za mladence" kaže čovjek i pogleda u nas dvoje očekujući odgovor. Taman da krenem reći da nismo u braku Justin me prestigne.
"Može, uzet ćemo ga"