Utučena

65 2 2
                                    

Nikad nisi znao zašto se toliko bojim svjeta , ljudi općenito , samo si me uvjek krivio za to . Krivio bi me što toliko plačem , što imam tako krhko srce , a nisi znao koliko su svi moji snovi stakleni , krhki , skoro pa jedva vidni . Voljela bi da si razumjeo , da si mjesto grubih rječi , povišenog glasa samo šutio , zagrlio ili rekao " bit će sve uredu " . Iako je ta rečenica tako otrcana značila bi više nego tvoje ljutito ponašanje ili samo nestajanje kako bi se izborila sama . Nisam te nikad mogla naučiti da ne znam sama , da znam samo pod ruku . Prije sam sve radila sama , plakala , jecala , vrištala , proklinjala dan kada sam rođena . Zašto me sad ne pustiš da se skupim uz tebe ? Zašto uvjek odeš kada budem loše ili upotrijebiš ponašanje mojih roditelja ? Da li si ikad pomislio da me lomiš , da lomiš već hiljadu puta slomljenu figuricu . Zahvaljući tebi , ljudima poput tebe koji mi znače ja sam urušena iznutra , srušena . Ne znam ni sama kako hodam od bola , eto zato uvjek plačem . Duša mi je potpuno prazna , pa bar izazovem potop suzama , da pliva u vodi.
Ne želim sama više , ne mogu podnjeti više da budem sama , ne mogu podnjet više da glumim da sam asocijalna , a nisam.
Možda sam tako loša u pričanju s ljudima , jer me je netko dotukao.
Da li ti moraš nastaviti to ,a rekla sam ti da sam krhka?

Poruke za njegaWhere stories live. Discover now