#1 Poslije pogleda [✔]

11. Pitanja

Sljedeće jutro se budim sama u krevetu. Okrećem se po sobi, ali Aleca ne vidim nigdje. Uspravim se i tada se otvaraju vrata vidjevši Aleca kako ulazi sa velikom tacnom punom hrane. Imao je mokru kosu, tako da slutim da se maločas istuširao. Soba zamiriše na kafu i njegov gel za tuširanje i razbuđiva me na jedan sasvim ugodan i senzacionalan način.

"Dobro jutro", kaže i sjedne kraj mene polažući tacnu kraj sebe.

"Dobro jutro, kad si ustao?" Upitam gledajući kako na tost maže marmeladu crvenkaste boje.

"Prije pola sata", odvrati mirno. Kimnem glavom dok on tost približi mojim usanama. Podižem obrvu, a on čeka. Na kraju odgriznem komad tosta kojeg je maločas namazao.

"Nisi trebao ovo uraditi", pokažem na tacnu na šta on samo mahne glavom.

"Ne budali ludice, uživaj."

Počeo je hraniti sebe, a i mene dok smo i ispijali našu jutarnju kafu. Jutro bolje definitivno nije moglo početi sa ovim dok smo vodili ugodne razgovore i smijali se.

Odjednom prislanja svoje usne na moje i utisne poljubac jezikom prolazeći po vrhu mojih usana. Izmakne se i obliže svoje usne dok ga ja upitno gledam.

"Imala si marmeladu kraj usne", objasni i ja se nasmijem. Uzimam kašikicu kojom je maločas mazao tostove i hranio nas i "slučajno" zakačila svoj vrat. Alec je pomatrao moje pokrete i shvatio namjere te se kutom usne nasmije, a oči mu potamne. Sklanja tacnu na noćni ormarić uzimajući mi ujedno iz ruke kašikicu i sporim pokretima se približi mom licu.

"Ti baš voliš da izazivaš?"

"Nemam pojma o čemu pričaš", odvratim na njegove usne koje sam skoro dodirivala svojima.

"Mislim da znaš", spušta svoje usne na moj vrat tamo gdje je ostala marmelada i jezikom prolazio po površini moje kože tjerajući me da se ježim i drhtim od njegovih dodira i poljubaca te načina na koji tjera moje tijelo da reaguje. Polažem ruke na njegova ramena dok me on nastavlja da ljubi i gricka vrat idući do ušne resice pa usana i ponovo u krug.

Moje oči su sklopljene dok sam priželjkivala još. Povlačim ga bliže sebi i čujem njegov osmijeh na mome vratu u udubini ključne kosti.

"Postala nestrpljiva?" Govori kroz poljupce i polegne me dok se cijelim svojim tijelom prebaciva na mene. Nogama ga obgrlim oko torza i rukama oko vrata.

"To ti nije dobro."

"Šta ti znaš", kažem i povučem ga prema sebi kako bih ga poljubila. Uzvraća mi poljupce žustro i stranstveno i ne mogu da se odlučim da li mi se ovo više dopada ili ono kada me ljubi sporo. Oboje imaju isti efekat na mene-želim još.

"Ako nastavimo ovako nećeš ni danas doći kući", kaže dok se izmakne kako bi oboje došli do zraka. Nasmijem mu se.

"Pa šta? Zar bi ti smetalo?"

"Meni? Nikad. Zato bi tvojoj sestri, a osim toga čini mi se da večeras radiš", kaže i odpuhnem nevoljno. U pravu je, nažalost. Ponovo me poljubi, ali ovoga puta nježno i bez žurbe uživajući u poljupcu.

"Sad se spremi, mogu te odvesti kući i onda moram na posao."

Kada se izmaknuo od mene otišla sam i uzela svoje stvari te se u kupatilu presvukla. Došla sam u dnevni gdje me Alec već čekao tako da smo se bez daljeg okolišanja uputili vani.

Vozio me nazad do stana jer sam tako zatražila. Aria će me ubiti pitanjima, a i ovako kao osobu jer joj nisam javila gdje sam. Kada smo stigli još sam ga jednom poljubila i pozdravila se, a onda izašla iz auta i uputila se u stan.

Naravno sami ulazak je bio katastrofalan. Ariin poged je govorio sve.

Bijes.

Briga.

Radoznalost.

Ponovo bijes.

"Gdje si bila?" Upita ljutito na šta slegnem ramenima. Osjećam se kao malo dijete pored Arie koja se ponašala kao roditelj prema meni unatoč tome što sam starija od nje. Ne krivim je zbog toga zapravo.

"Kod Aleca sam prespavala."

Njezin bijesno-brižan-radoznali pogled se stvori u znatiželjno-nestrpljivi dok me uzima pod ruku i povlači u dnevni na kauč gdje sjednemo.

"Sve u detalje, ni slučajno da nešto izostaviš!"

"Nismo radili...ono. Samo smo spavali", kada to govorim naglas shvatam koliko zvuči glupo i neuvjerljivo što mi Aria jasno daje do znanja svojim skupljenim obrvama i suženim očima dok me odmjeravaju kako bi se uvjerila da lažem.

"Zar stvarno?" Upita još uvijek ispitivački i sa dozom sumnje.

"Najiskrenije Aria."

"Pa zašto niste?"

"Stvarno me želiš to pitati?" U nevjerici je pogledam ne vjerujući da je to očekivala. Nije da me čudi baš jer nikad prije nisam ostala prespavati kod nekog muškarca, a bila sam u vezama prije Aleca. Čekaj, zar smo Alec i ja u vezi? To me sad pitanje udari kao munja. Nisam imala odgovor na njega i to me grizlo sve više i više što je tišina vladala u sobi.

"U redu, šta je još onda bilo?" Upita me i nijemo joj zahvalim na tome što me smetnula sa nebuloznim mislima i pitanjima koje mi se vrzlamaju u glavi. Ispričam joj sve što se izdešavalo između nas dok me ona pomno slušala i radovala se zajedno sa mnom. Iskreno nisam mislila da ćemo Alec i ja imati nešto slično ovome, još manje sam mislila da on uprkos svojim ledenim pogledom i neutralnim izrazom lica može biti nježan i brižan, pun pažnje i ljubavi.

Svejedno i nakon tih zaključaka moje misli su previše bučne sa pitanjima koje se čine sve glasnije u mojoj glavi.

Da li smo Alec i ja u vezi?

Da li je njemu ovo samo privremeno?

Da li je ovo ljubav između nas ili samo atraktivnost?

Ostatak dana sam provela u stanu sa Ariom sve dok se nisam trebala spremati za posao. Još uvijek me muče ta pitanja, ali shvatam kako mi ne vrijedi se oko toga zamarati-moram se Alecom suočiti sa tim pitanjima i da mi jasno kaže šta želi od mene-od nas.

Samo je lakše to kazati nego uraditi, a toga me malo i strah.

A/N

Novi nastavak, još su nam preostala par poglavlja i završavam ovom pričom, a onda krećemo sa Ariom i jednim likom za kojeg se nadam da će vas uzbuditi i prodrmati iz čahure kao što će i našu Ariu 😉

Do sljedećeg čitanja, xoxo 💋