#3 Poslije poljupca [✔]

5. Utješna laž

Kada se moja smjena završila otišla sam se presvući u svoju odjeću. Nakon toga sam izašla na svjež vazuh i od glasne muzike. Krenula sam niz ulicu. Noge me bole od plesanja. Hunter me nije želio pustiti ni nakon treće pjesme. Ne znam uz koliko smo njih plesali, ali jedino što znam jeste da sam iscrpljenja.

Čak smo i pričali. Ne puno, ali dovoljno da saznam nekoliko stvari o njemu. Naprimjer da ima dvadeset i četiri godine, da je Lunu upoznao zbog toga što idu na nekoliko istih predavanja i što sjede jedno do drugog, da je stranstveni plesač što se i dalo primjetiti.

Ja sam zato izbjegavala pričati o sebi, ali mi nije bilo neizbježno tako da sam mu rekla kako imam dvadeset i dvije godine, kako nisam završila fakultet jer mi se nije dalo, a zapravo nisam imala dovoljno novca, ali mu to nikad ne bih željela priznati. Ne nakon što sam saznala da mi je šef. Ili bolje rečeno nakon što me je slagao da mi je šef.

Nema šanse da tako mlad posjeduje ovako ogroman i uspješan klub, plus da ide na fakultet, plus da divlja po ulicama sa svojim motorom i plus da je takav provokator.

Nisam ni izmaknula jednu ulicu od kluba kada čujem motor. Okrenem se iza sebe i u daljini ugledam svijetla od istog na kojem je sjedio Hunter.

Stao je do mene sa njim i skinuo kacigu.

"Hajde", kaže i pruža mi kacigu.

"Šta "hajde"?"

"Da te vozim na motoru, logično"  odvrati ležerski još uvijek sa ispruženom kacigom.

"Dobar vic, a sad me pusti da u miru se vratim nazad u svoj stan."

"Brže ćeš doći na motoru."

"Ne namjeravam staviti svoj život u tvoje šake."

"Neće ti ništa biti."

"Svejedno, ne želim se sa tobom voziti na motoru."

"Još uvijek vrijedi ono da dobiješ otkaz", navaljiva. Okrenem se prema njemu cijelim svojim tijelom i prekrižim ruke.

"Ne vjerujem ti da posjeduješ ovaj klub, nema šanse da si mi šef."

"Ne vjeruješ mi?"

"Ni najmanje."

Gledali smo se nekoliko sekundi, možda i minuta, nisam mogla procjeniti. Gubim pojam vremena dok se tako u tišini gledamo.

"Dobro, vidimo se sutra na poslu Doloris", odvrati i stavlja kacigu te odlazi motorom u noć koja ga guta.

Nastavila sam se šetati do stana i ubrzo poslije toga sam se spremila za spavanje.

***

Sljedeće jutro sam prespavala. Ustala sam se tek oko dvanaest, u podne. Trebalo mi je vremena dok dođem sebi od tog kobnog spavanja, tako da sam sebi napravila veliku šolju kafe i izašla na balkon gdje sam pripalila cigaretu.