imocanin ↬ ante rebic

one

u polusnu sam cula zvono svoga mobitela. ispruzila sam mobitel te sam ga ugasila, ali neuspjesno on je i dalje zvonio. uzela sam mobitel da vidim ko me zove ovako rano i na zaslonu mobitela cijelim slovima je pisalo "HANA💕" boze ta cura stvarno ne zna potrefit trenutak za zvati. povukla sam zelenu slusalicu da se javim.

"molim?"

"IMAM SRETNE VIJESTI!" toliko je vristala i glasno rekla da sam morala odmaknuti mobitel od uha da ne bih oglusila.

"koje?"

"dobila sam promaknuce da budem sportska novinarka u frankfurtu. I POGODI STA MOGLA BIH IMATI INTERVJU SA MOMCADI EINTRACHT FRANKFURT."

"prvo curo mozes li ne vristat oglusit cu od tebe, a drugo cestitam ti zasluzeno je. dugo si se borila za to."

"znam presretna sam. cak su rekli da ce mi biti jedna koleginica iz hrvatske."

"oo divno. valjda ces se sa njom sprijateljiti."

"a valjda. e moram sad ici htjela sam ti samo to javit."

"dovidenja."

"kaki ti je to pozdrav, jesam ja zasluzila to?"

"curo hocu spavat."

"ti bi samo spavala, treba ti decko za promjenu."

"da da, adio."

nisam joj ni dopustila da pozdravi nazad samo sam prekinula jer mi se stvarno nije dalo vise pricati sa njom ovako rano. danas sam slobodna pa imam volju da radim sta god hocu, ali za pocetak bilo bi lijepo da vam se predstavim? e pa ja sam marina mare novak, imam 23 godine i zivim u zagrebu a inace sam rodom iz splita. doselila sam se u zagreb radi fakulteta. zavrsila sam isto kao sportska novinarka tako kako sam zavrsila to uspijela sam se zaposliti u zagrebu. nogomet je moja ljubav od malena, gledajuci utakmice sa ocem su postale moji najdrazi momenti u zivotu. obozavam hrvatski nogomet ne mogu reci da hrvatski nogometasi nisu zgodni dapace ne zna se koji je zgodniji. imocanin ipak obara sve sa nogu ali naravno moje sanse kod njega su nule. ali pustimo sad njega, ne treba mi on danas kvariti misli.

kad sam shvatila da od mog spavanje nema vise nista ustala sam se i otisla u kupatilo obaviti osobnu higijenu, te kad sam zavrsila otisla sam u kuhinju i skuhala sam si kavu. inace nisam neki fan kave al sad mi je bila potrebna. ukljucila sam laptop i gledala sta ima novoga na internetu i citala nove clanke o poznatima. dok nisam naisla na jedan jako zanimljivi koji mi je zapeo za oko.

"MLADI IMOCANIN OPET LJUBI! NAJNOVIJE SLIKE NOVOPECANOG PARA!"

koliko je zgodan toliki je i zenskaros, upravo take najmanje volim. ali opet svi znamo da i novine znaju svakake lazi da pisu i pricaju. kada sam popila kavu oprala sam salicu samo sto sam htjela staviti na svoje mjesto cula sam opet zvono svoga mobitela. ljudi mi stvarno danas ne daju mira. na ekranu se ukazalo ime moje sefice.

"dobar dan!"

"dobar dan marina! imam jako sretne vijesti za tebe."

"recite."

"dobila si promaknuce, ides za frankfurt kao sportska novinarka. posto si najbolja u svome poslu bila bi grehota da ga nisi dobila."

"to su sjajne vijesti. kada idem?"

"sto se mene tice mozes vec danas ili sutra. sa tobom je jedna nasa cura iz berlina, mislim da se hana zove."

"oh onda cu imati dobro drustvo. hvala vam na ovim prekrasnim vijestima."

"sretan put i sve najbolje ti zelim marina, dovidenja."

"hvala i dovidenja."

nakon poziva pocela sam skakati u mjestu i smijati se kao budala. odmah sam potrcala u sobu i spakovala sve svoje stvari i kupila kartu za frankfurt. let mi je popodne. taman savrseno se sve poklopilo, kad sam sve spakirala i pokupila sa sobom poslala sam hani poruku da stizem i da sam promaknuta kao i ona. vidjet ce tu poruku dok ja dodem.

pozvala sam taxi i taxi me je odvezao do zagrebackog aerodroma. nakon sto i jednog pregleda ukrcala sam se u svoj avion.

"zbogom zagrebe, dobrodosao frankfurte."

↳ AUTHORS NOTE ;
hii, znam da je jako dosadno za pocetak, ali kasnije se nadam da ce biti puno bolje. uzivajte <33