1. Uvod

10.1K 228 22
                                    

Od kako je znala za sebe bio je tu ‒ uz nju u dobru i zlu. Možda će mnogima to delovati kao reči koje se izgovaraju samo da bi se izrekle, olako, bez emotivnog prožimanja, ali njoj su te reči predstavljale samo njeno postojanje. Bez njega uz sebe ona je bila tek pola osobe, tek pola duše. Bio je njena savršena polovina od samog početka, njen dan i noć, njeno jutro i njen zalazak sunca. Uz njega je rasla, uz njega stasavala, uz njega sazrevala i njemu pripala. Sećanja koja su joj bila i te kako živa iz tih prvih godina, kada joj je pogled na njegove, skoro kao ugalj, crne oči predstavljao čitav svet, pa do poslednjih zajedničkih dana u kojima ju je gledao kao blagost svevišnjeg na njegovo zaljubljeno srce, su bila sećanja devojke koja je volela telom i dušom, bez pitanja i predrasuda.

Bio je njeno sve, od njenog prvog otvaranja snenih okica, bar joj je tako ispričala majka.

,,Kada mi te je babica donela, on je provirivao skriven iza noge svoje majke. Netremice je posmatrao mali zamotuljak koji je proizvodio zvuke koji su podsećali na zavijajuću sirenu, koje je on sa zanimanjem slušao, dok sam ti tepala, umirujući te. Marica ga je pokušala pričom i različitim načinima isterati iz sobe, ali Dušan se nije makao sa mesta. Samo te je posmatrao i kada ga je Ilija počupao za kosu i pokušao na silu da izbaci, on se stisao od bola i nije jauknuo već učinio korak napred ka meni u krevetu sa pitanjem:

‒ Zašto beba plače?

Svi smo se nasmejali na to jer njemu je izgled lica bio zabrinut kao u odrasle osobe i pored svoje tri godine. A ti si se najednom ućutala i vrpoljila pokušavajući da održiš pogled na njemu. Iako kao i sve bebe nisi mogla da razlikuješ osobe oko sebe, u njega si gledala i ćutala, dok ti je on pružio prst a ti ga prigrabila i držala. Njegove male okice su srećno zasijale. I bilo nam je neobično što se beba od jednog dana i dečačić od malo više od tri godine tako ponašaju.

‒ Gladna je i zato plače ‒ prekinula sam to vaše "šacovanje" u pelenama, na šta si se ti rasplakala najjače što je tvoje malo grlo moglo, a on skočio ka meni podignutom ručicom kao da me želeo udariti. Branio te je još od tada, čuvao i brinuo za tebe.

Ilija se naravno narogušio, jer je Dušana smatrao svojim bratom a ne komšijom, i nije mu se dopalo što je on svoje interesovanje prebacio na tebe, zapostavljajući njega. Tvoj brat nije bio oduševljen tvojim dolaskom kao što je bio ozaren i radostan dečak koji te je gledao sa ushićenjem, ne obraćajući pažnju na Iliju kome je bilo dosadno i koji je samo želeo da nastavi sa igrom koju su započeli. Zaleteo se i oborio ga, ali, naravno, Marica nije dala da se potuku pa ih je rastavila. Ti si sve vreme plakala i tom svojom više dernjavom prizvala ostale osobe koje su čekala pred vratima.

Otac ti je ušao i kada je video dva dečaka kako se pokušavaju tući uz sav Maričin napor da ih razdvoji, podviknuo je na šta si ti ućutala, a Dušan se naglo zaleteo ka tebi u mom naručju i vikao neprestano, pokazujući, tvom ocu i svom, prstom: ‒ Beba! Beba! Beba!

To njegovo, beba, je ostalo mnogo godina kasnije kao tvoj nadimak, odnosno, svi su te više znali kao Bebu nego Dejanu."

Kad god bi se prisetila majčine priče, jedna suza bi joj se skotrljala niz obraz, ne iz tuge već od prevelike sreće od tolikih emocija kojim ju je Bog darivao na samom rođenju, kroz veliko srce malog dečaka, kasnije kroz obožavanje i nesebičnu ljubav iz duše odraslog muškarca. Bio je njeno sve, juče, danas i sutra. Ona njemu možda još više, dok ljubav i bezbrižni dani nisu stavljeni na put sumnje, put pogrešnih procena i zaključka, put osuđujućih i uvredljivih reči preko kojih ponos lako ne prelazi.

Dvadeset godina mislila je da se senka neće nadviti na ono što ona i Dušan imaju, bila uverena da će ljubav među njima trajati večno, sve do trenutka kada ju je on pozvao.

ON, najveće zlo koje će se isprečiti na putu ljubavi za sva vremena.

ON, koji je svojom pojavom i načinom življenja ostavljao sve druge u prašini da tamo sakupljaju mrvice rasutih snova.  

-----------------------------

Nik West 29. 01. 2020.

Drage moje,
evo me sa novom pričom. Za nekoliko dana krećem sa objavljivanjem nastavaka. 


Imam vrlo lepe vesti. Roman DA LI ME SE SETIŠ  je izašao iz štampe i možete naručiti svoj primerak u inbox ili na fb profilu.

 Roman DA LI ME SE SETIŠ  je izašao iz štampe i možete naručiti svoj primerak u inbox ili na fb profilu

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Apr 07 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Do tvoga srca ✔Where stories live. Discover now