Uz lagane kapi kiše, zapalio sam cigaru posle dugo vremena. U jednom trenu mi je ona došla u misli... Nismo se čuli već par mjeseci, možda je prošla i godina od našeg zadnjeg susreta, ali se još sjećam tog dana kao da se upravo dogodio. Došao sam u grad, nakon kratkog odmora u Švicarskoj, te sam jedva dočekao da odem na kafu sa starom ekipom. Našli smo se u bašti kafića u kom smo provodili dosta slobodnog vremena. Nakon par minuta, drug je primijetio da ulazi par cura, te počeo da komentariše.
Ja sam bio zamišljen, nisam se ni okrenuo da pogledam. Tek sam ih primijetio kad su sjele za sto pored našeg. Odma sam prepoznao te crne šiške, te se samo okrenuo na drugu stranu. Sljedećih par minuta sam morao slušati drugove gluposti o tome kako ona čitavo vrijeme gleda u mene. I dalje nisam htio obraćati pažnju na nju, nego sam čitavo vrijeme pisao poruku za porukom. U jednom trenu sam ustao i rekao drugovima da se idem naći s curom, te da ćemo se vidjeti kasnije. Krenuo sam prema izlazu iz bašte kafića, kada me je ona uhvatila za ruku. Samo sam je pogledao i pokušao da nastavim dalje, ali me čvrsto držala, te upitala kuda idem i rekla da bih trebali da porazgovaramo. Nasmiješio sam se, rekao da se idem vidjeti s curom i da se ne sjećam da ja i ona imamo o čemu razgovarati posle svega što smo prošli. - Znaš da s njom nikada nećeš imati ono što si imao sa mnom - rekla je malo povišenim tonom. Mogao sam primijetiti kako nas gledaju moji prijatelji i njene prijateljice. Već sam ugledao taxi, na drugoj strani ulice. " Zašto ne odemo do tvog stana, da ti ispunim tvoje najluđe fantazije. " - Rekla je, gledajući me onako kako bi to činila svaki put kada se spremala da uradi neku glupost. Imao sam taj cinični osmijeh u tom trenu. Približio sam se, poljubio je u obraz i rekao - Moja najluđa fantazija s tobom bi bila vjenčanje. Sreća pa bježim od svojih fantazija. Pogledala me tako blijedo, dok sam se okretao i odlazio. Mogao sam još jednom čuti kako izgovara moje ime, dok sam ulazio u taxi. Posle tog dana, nikada se više nismo sreli, niti smo se ikada više čuli, iako i dan danas se sjetim te situacije, i još uvijek imam taj grozni osmijeh na licu...
