Mračnija strana

✨I.

✨ |.
"Silina ju je gurala sve više prema dnu,a što je dublje tonula,to je padala u veću tamu,a svjetlosti je bilo sve manje. Iako je duboko udahnula,od silog umora i dodatne panike sve je više gubila kisik iz svojih pluća,što je znatno osjetila. Udarila je glavom od grub,hrapav pod te joj se tada počelo crniti pred očima,a kada je smognula snage da ponovo otvori oči nije vidjela ništa osim tame,a njezina pluća su svake sekunda dobijala sve veći teret koji je bilo jako teško podnijeti. Nepodnošljiva bol je ispunila njezinu glavu te je tako osjećala da joj je glava teža od ostatka tijela,što joj je dodatno oduzelo snagu i volju da se bori za život. Pogledala je prema gore,i vidjela tračak svjetlosti,a kada je ruku pružila prema gore da se uspenje ka sunčevom svjetlu i svježemu zraku,još jača silina nego ona od prije nekoliko sekundi ju je bacila na pod te je ona zažmirila,i pomirila se sa situacijom. Čekala je kraj. Bila je sve bliže. To je osjećala. I fizički i psihički. Gubila je snagu za razmišljanje,a onda se dogodilo nešto što ju je oduvijek prestravljivalo,vidjela je samu sebe kako napušta vlastito tijelo,i poput najobičnije,beskorisne prašine,nestaje,i zna,da je kraj svemu,da se nikada neće vratiti,i da nikad neće imati priliku pobijediti svoj najveći strah."

Sophia se u jednoj sekundi uspravila u polusjedeći položaj te se po tko zna koji put,po tko zna koju noć,jako zadihala te plivala u vlastiom znoju,jedva je dolazila do daha i opipavala sve oko sebe,krevet,noćnu lampu i resastu zavjesu na prozoru,kako bi se uvjerila da je u svojoj sobi,potpuno na sigurnom,zaštićenom,i suhom mjestu.

Ustala se te otišla u kuhinju popiti malo vode,da dođe k sebi,te da popije jednu od onih rozih tabletica pa da se može vratiti u krevet sa sigurnošću da je više ništa neće probuditi.

Kada je ulijevala hladnu vodu u svoju rozu čašu koju joj je otac donio dok je bio na prvom poslovnom putovanju u Italiji,poskliznula se te malo izvrnula nogu.

,,Sranje!"

Govorila je sebi u bradu,kako ne bih probudila ukućane,ali mama,kao mama,zna kada nešto nije u redu.

-,,Sophia,zašto nisi u krevetu?"

,,Došla sam popiti tabletu."

Sophia je uzela kutijicu sa tabletama sa stola te joj ih pokazala,a mama je stajala na mjestu skupljenih obrva te rukama na bokovima,očito bijesna,opet.

-,,Ponovo?"

,,I sama znaš da su one jedini razlog zbog kojeg još nisam u ludnici."

-,,Tišina! Čuješ li ti sebe?! Samo zbog nekoliko noćnih mora ne znači..."

,,Nekoliko? Ovo traje već više od deset godina,i ti si prva koja bi to trebala znati!"

-,,Nećeš riješiti problem ako se samo budeš kljokala tabletama!"

,,Možda su baš tablete te zbog kojih sam i dan danas živa."

-,,Ne. Živa si samo i isključivo radi sebe. Uvijek si bila sretno i pozitivno dijete,dok se nije pojavio onaj kreten i dao ti ova sranja zbog kojih ti svakakce gluposti dolaze u glavu!"

,,Ne miješaj Matyasa u ovo. Samo je htio pomoći."

-,,E pa,nije uspio. Ti to ne znaš,ali boli kada gledaš svoje dijete kako ide prema ludilu,zbog greške drugog čovjeka,a ne možeš učiniti ništa."

Sophia je progutala knedlu u grlu,pa onda pogledala u majku kojoj su oči bile pune suza,ali je ipak stajala sasvim uspravno prekriženih ruku,a cijelo joj je tijelo bilo vidljivo ukočeno.

,,Oprosti,mama."

Sophia je zagrlila svoju majku u čijem se zagrljaju uvijek osjećala najposebnije,najzasticenije.

,,Nisam te htjela povrijediti,evo,gotovo je s ovim."

Sophia je uzela kutiju tableta koju je maloprije odložila na stol te ju bacila u koš za smeće.

,,Ti si moja majka,moj najveći zaštitnik,a ja vjerujem kako je mama uvijek u pravu."