Ratovi nježnosti

XIX. Sretan rođendan, D.!

Zar je bilo sebično od mene, tražiti te samo za sebe?

***

Studeni, 2014.

D.-jev rođendan je napokon stigao! Danas D. puni osamnaest godina i iako bi to svakom normalnom tinejdžeru, odnosno njegovom vršnjaku predstavljalo nešto novo i uzbudljivo, nešto čemu se mnogi vesele čak godinama, D.-ju je to bio dan kao svaki drugi, samo jedna brojka više. Nikad nije slavio rođendan s velikim zabavama i hrpom prijatelja, a osobito ne uz alkohol kako je to mnoštvo njih činilo. D. tome nije predavao nekakvu važnost, radije je sjedio doma sa svojim roditeljima, tetkom i bakom, uz tortu, kolače i smijeh. Uvijek mu je obitelj bila važnija od ičeg drugog na ovome svijetu.

Ali, da vam budem iskrena, naš D. nikada niti nije imao mnoštvo prijatelja. Odakle on dolazi, ljudi su mnogo ogorčeni, drže samo do sebe, osim ako je poneki sočan trač u pitanju ili kao u njegovom slučaju - ako je netko drugačiji. Zvučat će jako klišej, ali vjerujte na riječ, D. je doista bio drugačiji. Dok je u svom starom, malom gradiću bio okategoriziran kao "čudak", "štreber" pa čak i "frik", u gradu u koji se preselio, u Mirtinom gradu, bio je pravo osvježenje. Ipak, pažnja od mnoštva nije mu prijala, nisu mu prijali pogledi, kakvi god oni bili. Prijala mu je samo Mirta i njena pažnja.

Dobro... I Mišo, no to je ipak druga stvar.

Zato je danas D. bio iznimno nervozan i uzbuđen. Pozvao je Mirtu i Mišu kod njega doma na rođendansku zabavu. Zamolio ih je - bez poklona, ali nešto mu govori da se nijedno od njih dvoje, a posebno ne Mirta, neće pridržavati njegove zamolbe.

Danas se odlučio posebno pripremiti i dotjerati za Mirtu. Proveo je u kupaonici gotovo dva sata, a zatim još oko sat vremena birajući pravu odjeću i posebno se pobrinuo da sve u njegovoj sobi blista kako bi imao pristojan ugođaj za dočekivanje svojih gostiju. Nikada nije pozvao prijatelje u svoj dom, a kamoli da je proslavio rođendan s njima. Nije znao kako to funkcionira, stoga kad bude spreman, spusti se na donji kat i upita majku za pokoji savjet.

Na donjem katu, njegova mama je stavljala zadnje kiflice da se ispeku. Visoka žena, nježno crvene kose do ramena, uvijek dotjerana i osmjehnuta, bila je D.-jeva majka koja ga je toliko naučila manirima. Učila ga je kulturi i ponašanju, izboru riječi i kako se odnositi prema pravoj dami. Njegov otac, s druge strane, učio ga je kako voljeti, kako pokazivati dobrotu čak i onome koji ju ne zaslužuje. D. je doista imao sreće s tako prekrasnim roditeljima, od kojih je naučio samo ono najbolje i najljepše u životu.

-Mama.- D. prekida svoju majku koja je pjevušila nešto dok se spremala oprati ono more posuđa koje je upotrijebila za svoje poslastice.

-Reci sine?- okrene se, osmjehnuta kao i uvijek. -Oho! Danas nam se netko skockao.- njegova majka primijeti.

D. se zacrveni, postane mu nelagodno i boji se pitanja koje bi mu majka još mogla postaviti. Ines Oreški, znala je da danas D. osim jednog prijatelja, u goste dočekuje i jednu mladu damu. Isprva nije ništa pomislila, njen D. joj nije davao nikakve znakove da je uopće zainteresiran za nekakvu romantičnu vezu s nekom djevojkom ili dječakom, što god da je on izabrao. Znala je da voli knjige, voli ljeto, voli učiti nove stvari, ali ne i da je D. već poneko vrijeme, zatreskan u našu Mirtu.

-Da, majko. Danas nije uobičajen dan i mislio sam kako bi bilo prigodno pokazati se u drugom svjetlu.- izmišlja izgovore kako bi sakrio pravu istinu, koju još nije bio spreman izgovoriti svojoj majci. Bojao se da bi se Ines mogla i sama zaljubiti u Mirtu, prije nego što sama Mirta shvati da joj D. možda i nije toliko drag. Bio je sto posto uvjeren da će njegovi roditelji misliti samo najbolje o Mirti, ali bojao se da bi se ona u svakom trenu mogla predomisliti oko svojih osjećaja prema njemu. Stoga je danas morao dati sve od sebe kako bi još dugo ostala uz njega.