2. POGLAVLJE

10.7K 638 54
                                    

Brajan

- Tata!

Cimnem se i otvorim oči.

- Mia? Budna si – nasmejem se.

- Odavno tata, ne mogu da te probudim.

- Vidim da ti se vratio smisao za humor. Da li te nešto boli? Idem da pozovem doktora.

- Tata...

- Hej...

- Mislim da umirem.

- Mia odakle ti to? Znam da si se uplašila, ali doktor je rekao da ćeš se potpuno oporaviti. Bićeš malo u krevetu, ali za tili čas ćeš biti na nogama, vreme brzo prođe – poljubim je u čelo.

- Ne znam tata, ovo je ozbiljno. Mogu li da dobijem doslednju želju?

- Šta?

- Poslednju želju, kao oni što umiru.

- Ti ne umireš! – viknem pa se smirim.

- Ne umireš.

- Bogami tako se osećam.

- E sad već preteruje.

- Da čujem želju – izdahnem.

- Želim mamu.

- Am...

- O čekaj malo, već imam mamu. Klara Dejvis. Vidi, puno sam razmišljala dok sam umirala...

Prevrnem očima ovoj glumici od moje ćerke.

- I ja mislim da je ona savršena. Već je udata za tebe i ona je Klara Dejvis tata! Ona je...

- Poznata svetska klizačica, znam.

- I može me naučiti da kližem kao ona.

- Mia... Klara nije tvoja mama, znaš to.

- Znam, ali ja umirem ovde. Valjda želiš da svojoj jedinoj ćerki, koja te neizmerno voli, ispuniš poslednju želju. Na smrti.

- Misliš na samrti – ispravim je.

- Tako je. Možeš li da je zamoliš da me nauči da klizam kao ona?

- Ja...

Pročistim grlo jer me gleda očima boje neba i ponekad trepne, ma i glavu je iskrivila. Znam da je glumica i znam da sam je razmazio, ali ona je moja princeza, moje dete.

- Naravno dušo, pitaću je.

- Hvala tata, najbolji si.

- Da odem sad po doktora.

- Da molim te boli me ovde – pipnula je srce.

Glumica, ali drago mi je što je dobro.

***

Dok su moji zabavljali Miu nazvao sam mog rođaka. Robert je advokat. Bio je, sad samo prodaje pića i loče kao lud.

- Hej buraz. Si živ?

- Ja sam živ, ali ti nećeš biti uskoro. Sećaš se moje bivše žene?

- Luda Klara?

- Da – nazvao sam je ludom.

- Sećam se.

- E pa vidiš, nije moja bivša žena. Sadašnja je jer ti nisi poništio naš brak! – viknem.

- Ja... ne sećam se.

- Ne sećaš se! - podrugnem se.

- To je bilo odavno, a tad sam voleo da cugam.

Udata za rok zvezdu i njegovu ćerkuWhere stories live. Discover now