poglavlje 9:U pravo vreme

129 9 12
                                    

Lia:Kad je Obito prvi put navodno umro bila sam skrhana bolom i ako smo tada bili samo projatelji i rivali mislila sam da se ni jedan bol nikada neće moći meriti sa tim bolom....Ali sudbina nam uvek nekako lupi šamar i time nam dokaže da smo pogrešili...Tako sada kada je Obito stvarno umro a posle velike ljubavi sa njim samo mi je još teže...
Dok sam polagala cveće na njegov spomenik nisam se ni trudila da zadržavam suze jer to nije bilo moguće ni u jednom jedinom trenutku...
Obzirom da je za celo selo Obito već davno umro...U oproštaju od njega učestvovali smo samo Kakashi Rin i ja...
Nakon što sam položila cveće rin mi je prišla i stavila ruku na moje rame...
Rin:Jesili spremna da krenemo
Lia:Samo minut molim te...
Kakashi i Rin su krenuli a ja sam odlucila da cu ih stici za koji minut...
Lia:Zbogom Obito....Uvek i zauvek ceš biti moja jedina ljubav....

Par meseci kasnije:
Lia:Mislila sam da u mom životu nikad više neće biti sunca...Da nikad nikoga neću moći da volim kao Obitoa ali i tu sam se prevarili....
Tsunade:Čestitam devojčica je
Lia:Gospa Tsunade mi je pružila moju i Obitovu kćerku...
Zdravo malena mislila sam da nikad nećeš doći
Bila sam presrećna što je ona tu ali suze su mi krenule ne od te velike sreće već od tuge što njen otac danas nije tu da je vidi... I da bude ponosan jer toliko liči na njega...
Tada su mi ušli Kakashi i Rin vodili su sa sobom i svoju malenu kcerku Shion...I ponovo bila sam nesrećna što Obito nije ovde da tako drži svoju devojčicu kao što je Kakashi držao Shion...
Rin:Čestitam Lia...Već vidim da će njih dve biti najbolje drugarice kao ti i ja
Na licu joj se videlo da je bila tužna
Pa kako ćeš je nazvati
Lia:Ne znam svo vreme sam razmišljala o tome kako će biti sin i kako ću ga zvati Obito...Po ocu
Kakashi:Ali da je Obito danas ovde bii bi presrećan što je dobio kćerku...Bio bi pre ponosan na nju...
Čak i kad je znao da će umreti znao je da ste ti i to dete njegova amajlija njegovi čuvari...Njegov blagoslov
Lia:Blagoslov kažeš....
Megumi
Rin:Sta to govoriš Lia
Lia:Megumi to će biti njeno ime...Zvaće se Megumi ona je bila Obitov blagoslov moj je idalje ali ona će biti blagoslov za sve koji je znaju...
Možda se ljubav između mene i Obitoa desila u pogrešno ali bila je blagoslovena njom...
Rin:Ime joj je predivno
Pa ostavicemo te sada malo da se odmoriš ovo je sigurno bilo naporno za tebe
Lia:Da znaš da jeste mislila xam da ne postoji ništa trže od otvorene rane ali pogrešila sam vidimo se onda kasnije...
Ostala sam nakratko sama da Megumi ona mi je davala sreću mnogo je ličila na njega imala sam osećaj da on idalje živi kroz nju moj mir je narušio neko za kog sam se nadala da če bar danas da me ostavi na miru iruka je ušao sa velikim buketom ruža...
Iruka:Čestitam...Cveće je za tebe
Lia:Hvala ali nije trebalo
Iruka:Samo sam hteo da ti čestitam i da te zamolim da mi oprostiš...Kunem se potrudiću se da ti više ne bude neugodno...Ali da znaš želeo bih da ostaneš pored mene ceo život
Uzeo sam je za ruku a drugom pomilovao devojčicu...
Moja ponuda idalje važi
Izvadio sam i prsten koji sam kupio za nju
Lia:ponovo sam pobesnela nekim ljudima ni hiljadu ne prosto nije bilo dovoljno.prigrlila sam megumi kod sebe bacila cveće i gurnula prsten...
Ne je idalje ne...Imala sam ljubav a moje dete imalo je oca ti nikad nećeš biti ništa od toga nikad ali nikad nećeš uzeti njegovo mesto...
Izlazi sam ili ću pozcati nekog da te izbaci...
Megumi je tada počela snažno da plače...
Izlazi...
Pokupip se i otišao a ja sam jedva nekako uspela megumi ponovo da uspavam...A i mene samu savladao je san... Kroz njega sam čula nečije nežne korake kako se približavaju krevetu neko je u vazu spustio buket prišao krevecu i pomilovao megumi...Mislila sam da je neka od medicinskih sestara pa se nisam ni trudila da otvorim oči ali tada je neko prišao mom krevetu i poljubio me u čelo a zatim progovprio....
?????:Lepo spavaj ljubavi...
Lia:Smesta sam otvorila oči na zvuk tog glasa....Ali kad sam ih otvorila tu nikog nije bilo...Pomislila sam da sam sve to samo sanjala ali u vazi zaista je bio buket...onog cveća koje mi je obiyo poklonio za rođendan a oko Meguminog vrata bila je ogrlica sa simbolom klana uchiha...I ako sam bila slaba smogla sam snage da ustanem iz kreveta....Primetila ssam da je prozor bio otvoren i nečiju siluetu na krovu susedne zgrade skočila sam i ako zapravo nisam znala imam li snage za taj skok...Nisam imala ali on me je uhvatio...
Obito:Luda ženo...Šta ti bi da skočiš odatle
Lia:Znala sam da ćeš me uhvatiti
Obito:Ali kako si znala da sam to bio ja
Lia:Reči ljubavi upućene meni bile su izgovorene toliko iskreno jedino sa tvojih usana...
Niz lice su mi krenule suze...i drhtavim glasom sam ga upitala
Da li si stvaran?
Obito:Da koliko i ti...
Lia:Kako je moguče da si živ
Obito:Ni ja nisam siguran...Ali uspeo sam
Lia:Uredu...Ali zašto si hteo da odeš bez pozdrava....Zar nas više
Obito:Ne izgovaraj ne volim vas Lia...
Ne volim vas...Vas dve ste moj život...
Nisam želeo da vas dalje povređujem...
Ali motrim na vas i paziću vas zauvek
Lia:Zauvek kažeš...Pa mislim da je onda vreme za to naše venčanje
Obito:Venčanje posle svega što se desilo ti to idalje želiš
Lia:Da to ne
Obito:Želim to više od bilo čega
Par dana kasnije
Lia:I kao što mi je i obećao i kao što sam obećala njemu kroz par dana napravili smo ceremoniju.....
Rin baš sam uzbuđena
Rin:I ja bih bila...Iskreno divim ti se kroz sve to si prošla i ostala si jaka kao uvek...Tvoja ljubav kao da ga je vratila u život
Lia:Naša ljubav...Nisam ja samo zaslužna za sve ovo...I on je zavolela sam ga a on je odlučijo da će negovati našu ljubav i ona je sada procvetala...
Hajdemo vreme je...
Sa Rin sam otišla u jedan prelepe mali hram gde su nas već čekali obito i kakashi naravno devojčice su bile sa nama....Dala sam megumi rin u naručije i stala preko puta Obito bili smo spremni za naše zavete...
Obito:Pa ne znam šta bih ti rekao Lia...
Do pre minut sam znao imao sam sve spremne inposložene reči na papiru ali ti si me kao i uvek ostavila bez teksta pa mogu samo da pričam o ljubavi koju osećam a sa kojom si me ti upoznala o ljubavi prema tebi, prema našoj kćeri, o svemu što si mi ti dala a za šta sam mislio da nikad neću imati...A i nee bih mogao da imam sa bilo kim drugim...
Hvala ti...Hvala ti za sve...Za svu tvoju ljubav i brigu...Oprosti za sve suze i sav bol koji sam ti naneo...Oprosyi ako sam ti uputio bilo kakvu grubu reč bilo kad...
Mrzim da te vidim kako plačeš...Osim ako su radosnice...To su jedine suze koje ti mogu krasiti lice ali opet najviše volim kad ga krasi tvoj osmeh...
Hvala ti za najlepši poklon a to je Megumi...
Nakamura Lia hvala ti što si me izabrala
Lia:Maksimalno sam se uzdržavala od suza bila sam presrećna...
Obito Uchiha...Od sad su samo lepe stvari pred nama ne želim da se osvrnem na bilo šta ružno ali sa tobom i onako mogu da se setim samo lepog...
Našeg ponovnog susreta, onog festicala, našeg prvog poljupca,kad si me zaprosio, kad sam saznala za Megumi...
Sa tobom postoje samo lepe stvari...
Mnogo sam srećna jer je realnost sada bolj od onog sna koji sam sanjala kao dete i ako si taj san i tada bio ti...na javi je sve to puno lepše
Mrzim śto sam često uhvatila sebe da kažem da je pogrešno vreme za našu ljubav...Nije bilo pogrešno vreme, jer da je bilo ta ljubav se ne bi postojala, ništa od ovoga se nikad ne bi dogodilo...
Ali barem sam naučila da ne postoji pogrešno vreme za ljubav...
Hvala što si me naučio toj važnoj lekciji
Iz ociju na kraju mi je pobeglo par suza ali i njemu je...Poljubili smo se napokon smo bili muž i žena naši snovi su se ostvarili ipak se kao što sam već i rekla naša ljubav desila u pravo vreme...

~The End~

A/N:Pa kraj još jedne moje priče nadam se da vam se svidela, ja sam svakako uživala pišući...Htela bih svima da se zahvalim na čitanju 😊
Svakako cu uskoro napisati nesto novo a do tada nadam se da vam se ovo svidelo i jos jednom hvala za čitanje❣

U pogrešno vremeTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon