Persona non grata

4.9K 191 41
                                    

U prepunom restoranu znao sam da neću pronaći tako lako mesto ni za barom, a kamo li bez rezervacije da dodjem do stola. Medjutim ono što sam takodje znao je činjenica da u subotu uveče, moje ime naćiće mi idealan sto. Bez muke, podmićivanja hostese, bez flertovanja, zavodjenja i izvodjenja kerefeka.
Ono što me takodje raduje je da sam večeras sam. Treba mi otklon od ostalih, na prvom mestu treba mi otklon od one tri glupače koje redovno i uredno vrtim u krug.
Odrastao na filmovina ranih devedesetih, savršeno dobro sam znao kako se hvata frajer na bebu, još bolje, znao sam da predvidim sve njihove priče i reakcije.
Ujutru žele da ostanu u mom krevetu. Od toga nema ništa
Veče, jutro, repriza nikako.
Kada sam u provodu s društvom, ni u ludilu ne više od dva pića.
I tako još koje pravilo kojih se zaista držim i do sada nisam imao bitnijih problema.
One sitne, njih i ne računam, njih uvek ima, ali... Teška sam ja meta, još sam veći balvan, ne padam tako lako.

"Oh, gospodine...Ovaj, vaš sto će biti slobodan za nekih petnaest minuta... Da li bi mogli da sačekate u baru? Piće je komplement od menadžmenta", ridja kojoj ime nikako da zapamtim dok ga ne pročitam na njenoj identifikacionoj kartici promuca, te pogleda u pod.

Polako odmahnem rukom, da se ne šeprtlja više i krenem ka samoj sredini bara.
Nije neka gužva tamo, zauzete su skoro sve visoke stolice, ali su dva stola prazna.
Ubrzo, jedna od stolica biva oslobodjena i vidim prilike da se bliže smestim i popijem piće ili dva dok me ona ridja ne pozove.

Večeras si sam, mogao bi ti nju pozvati, ionako treba neko da prekrati noć - bila je misao koja se skoro instant javila i tome sam se nasmejao.
Upravo razlog zašto jesam sam! Da se sklonim od žena na jednu noć. Da sam hteo s nekim da kratim muke, jedna od one tri bi bila tu.

Stereotip večeri.
Seo sam za šank odmah do devojke čije su noge bile enormno dugačke, a haljinica joj je jedva pokrivala donji veš. U prstima je vrtela cevčicu iz Daikirija, jer se oko nje širio slatkasti miris jagode.

Pomerila je pramen svoje plave kose i zadenula ga iza uha, zatim se nasmešila najširim osmehom.
Krenila je rukom prema mojoj i rekla bi nešto, ali...
Nežni beli dlan sleteo je na moje rame i dugačkim crvenim noktom kružila je po mojoj crnoj košulji...

"Nadam se da me nisi dugo čekao", kaže mi ona, a glas joj mekan i nekako suviše sladunjav?

"Ne, nije strašno, bitno je da si stigla", sa dugih nogu plavuše okrećem pogled ka devojci koja me za rame drži.

Pogledom ledenim, a usnama crvenim kao krv, spržila me je za sekundu. Kao vrhunska glumica zatrepkala je dugačkim veštačkim trepavicama, da odgna moju zbunjenost. Shvatim, ona glumi da bi ostvarila nešto, samo mi nikako nije jasno šta.

"Mislim da nas hostesa doziva, dragi", pruža mi svoju ruku, kao potporu da ustanem sa barske stolice.

I trebala mi je ta ruka. Tek kada sam stao prizemno na tlo, shvatim da je brineta plavih očiju i prenaglašene šminke koja stoji na ogromnim štiklama, da joj telo grli uzana crna košulja iz koje grudi majušne se tek naziru, a kukove joj prekriva suknja, ravna, ravna, pa sve do kolena.
Poslovna odela nisu neuobičajna za restorane, naročito kada su u pitanju službene večere, ali na ovoj devojci svakako je delovalo nekako neočekivano.

"Naravno, ljubavi, pratim te!", bio sam i dalje pod uticajem njenog ponašanja, koje se nije menjalo, naročito dok je preda mnom koračala njihajući kukovima...

Klimnula je glavom ridjokosoj hostesi koja je licem razvukla osmeh, zatim mi pružila i drugi dlan.

"Ovde se rastajemo, dragi...", reče, te mi utisnu poljubac u obraz.

Pokušavao sam da je dozovem, ali kako god da joj je ime bilo, nije se osvrtala. Došla je do hostese, nešto joj na uho šapnula, zatim se okrenula prema meni.
Iako sam mislio da su kilometri medju nama, a ne tih možda desetak metara, znao sam da je njen pogled upućen meni. Rekao bih i dalje hladan, i dalje rezevisan i dalje nekako dalek...
Samo na sekund kao da je njena odbrana pala i jedan jedini tik odao je da led postoji samo po obodima njenog postojanja.
Namignula mi je... Samo tako, samo jednom i nestala...

NamigušaWhere stories live. Discover now