Sadness or misery?

887 57 9
                                    

Probudila se te je osjetila jos nekoga pored sebe. Skrenula je pogled na tu priliku i vidjela Andya koji spava poput usnulog andela. Kratko se zahihotala misli Andya obucenog u crno s bijelim krilima. Njezno mu je utisnula poljubac na usne.

Otvorio je oci i dobacio joj pospani osmijeh ''Dobro jutro malena.''

''Dobro jutro veliki moj.''

''Veliki?'' upitao je s nevjericom u ocima ''Otkad ti imas nadimak za mene?''

''Otkad sam shvatila da te volim.'' sapnula mu je u uho.

''Reci mi to.'' 

''Volim te.'' rekla je zagrlivsi ga.

''I ja tebe malena.'' odgovorio je i strasno je poljubio. 

                                                                                     ...

Riot se presvukla u odjecu koju je odlucila da ce nositi u skolu. Crne,uske traperice sa srebrnim lancima, bijelu majicu s printom i crne Conversice. Kosu je pocesljala i prosla prstima kroz nju.

''Spremna sam.'' doviknula je Andyu koji je sjedio na kaucu i gledao neku emisiju na televiziji.

''Okej, cekam te ispred.''

Cula je otvaranje i zatvaranje vrata. Uzela je torbu i zakljucala vrata. Brzo je sisla stepenicama te je sjela na motor.

                                                                      ...

Skola je zavrsila, a Riot i Ashley su zajedno cekale Andya koji je trebao pokupiti Riot. 

''Sto je bilo sinoc ono u klubu?'' radoznalo ju je upitala Ashley.

''Koje?'' Riot se pravila da ne zna o cemu pricaju.

''Promjene raspolozenja. U jednom si trenutku plesala ko' luda, a u sljedecem te Andy nosio jer nisi mogla stajati koliko si plakala.''

Gledala je u njene zabrinute, smede oci koje su je gledale pogledom 'u redu je,mozes mi sve reci', ali Riot nije bila sigurna. Tuzno je pognula glavu i sa suzama u ocima joj sve ispricala. 

''Obecaj mi da neces vise uzeti drogu! Cujes li me?! Obecaj mi!'' skocila je Ashley na noge placuci dok se iz svega grla derala na nju.

''Mhm'' bilo je sve sto je Riot uspjela reci.

Andy je dosao, a Ash je otisla kuci trcuci, sva razocarana u osobu koju je znala cijeli svoj zivot.

''Sto je ovo bilo?''

''Ma nista, samo je zivcana bez razloga.''

Slegnuo je ramenima i upalio motor. ''Gdje zelis ici?''

''Vodi me do onog kluba od sinoc.''

Nije znao sto imaju tamo raditi, pogotovo po danu,ali se svejedno odvezao do tamo. 

Nakon duze voznje dosli su do kluba. Riot je brzim pokretom sisla s motora i skinula kacigu.

''Cekaj, idem i ja s tobom.'' 

''Ne, mogu sama.'' rekla je uplaseno i usla u klub.

Za sankom je nasla momka od sinoc, bas je njega i trebala.

''Trebam jos.'' bilo je sve sto je rekla.

''Imas li novac?'' upitao je izvijajuci usnu u poluosmijeh.

''Da.'' rekla je bezosjecajno i bacila tocni iznos novca na sank.

''Drago mi je sto smo poslovali.'' 

''Kako god.'' promumljala je sebi u bradu i spremila drogu u dzep od jakne.

Nije zeljela se drogirati, ali vise nije mogla bez toga. Osjecala je preveliku potrebu. Ovo ju je podsjetilo na razdoblje kada se rezala. Nije dugo to radila, ali nakon sto je prestala, svakodnevno je mislila na to.

                                                                       ...

''Malena sto si radila unutra?''

''Ostao mi je novcanik na sanku, a jedan momak mi ga je pricuvao, jutros me nazvao i rekao da dodem.'' odgovorila je u jednom dahu nadajuci se da nece shvatiti da laze.

Nije nista odgovorio, samo ju je pogledao sumnjicavo i pokrenuo motor.

                                                                              ...

Bila je prosla ponoc, a jos nije mogla zaspati. Mrzila je razmisljanje, jer ju je samo ubijalo. Mislila je o stvarima i osobama koje utjecu na njen zivot. Veceras je otac dosao pijan pa je ona opet platila kao da je kriva za ista. Bila je samo djevojka zeljna normalnog zivota, nije htjela ovakvog oca niti se htjela drogirati.

Pogled joj je automatski pobjegao na jaknu koja je bila prebacena preko naslona stolice. Lagano se ustala i uzela jaknu pa opet sjela na krevet. 

Uzela je malenu vrecicu s bijelim tabletama i izvadila jednu. Gledala ju je neodlucno, ali kada se sjetila oca i svih problema za koje je pozeljela da nestanu, postala je hladnokrvna i bezosjecajna. U srcu trenutno nije imala nijedan drugi osjecaj osim mrznje prema svima, pa i sebi. Zaklopila je oci i progutala tabletu.

Ucinak je bio isti kao i sinoc. Prvi sat vremena osjecala je euforiju, srecu i energicnost. Onda je nastupila depresija koju ju je uspavala. Nije znala sto osjeca prema sebi vise, polako je krenula s mrznjom i gadenjem.

''Je li moj zivot tuga ili bijeda?'' upitala je tiho praznu sobu.

Ponovno je zaspala s glavom naslonjenom na jastuk natopljen suzama.

Killed by society (Croatian)Where stories live. Discover now