19.

292 27 12
                                    

Ivana POV:

"VOLIM TE!!!!"....
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Mozak mi se zaledio, a želudac okrenuo....

Zabola sam i gledala u njega neko vreme....u neverici....

Ali se uskoro moje lice namrgodilo

"Ti? Ti imaš osećanja?", gledao me je ne znam ni ja na koji način...."ti, psihopato poremećena, koji pričaš sam sa sobom, smeješ se bez razloga i čitaš mi misli, imaš bog zna kakve tetovaže po sebi i sereš mi da imaš značenja za njih...."....
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
"Bedan si i jadan, ne zaslužuješ ništa od mene....ne zaslužuješ da čuješ moj glas....ne zaslužuješ da patim za tobom"....





























Videla sam kako su njegove oči smekšale....videla sam kako se suze sijaju u njima....

Samo sam ga gledala i vrtela audio snimak svog glasa u glavi....vrtela to što sam rekla....

A on je stisnuo pesnicu i krenuo ka meni....
















.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.







"Ja sam svoja osećanja izgubio zbog sveta oko sebe....nazvaćeš me jadnim i patetičnim, ja tebi opet čitam misli, ali nastaviću....
Ovaj svet je pun prevara, laži i mržnje, sasekao me je od malena....sasekao sve u meni....nadu....ljubav....ostavio je samo ono crno....
Ti....ti si bila ta koja me je bar na kratko vraćala svetu u boji....zbog koje sam osetio značenje reči ljubav....ali ti si ta koja me je zakopala pod zemlju....za sva vremena....
Ako me ikada opet vidiš, a hoćeš, ne čudi se ako me ne prepoznaš....ugasila si mi upravo svako svetlo u životu....
Uživaj Ivana....uživaj dok još možeš....a ja ću da prekršim i poslednje pravilo...."....










.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.








"YOONGI STANI, KAKVO JE TO PRAVILO?!  ŠTA ĆEŠ SADA GLUPO URADITI?! NE IDI MOLIM TE!"

"To je gotovo Ivana...."....


"STANI!!", uhvatila sam ga za ruku, "to nije način da pobegneš od realnosti, samo ćeš sebe da uništiš"....

Okrenuo se ka meni i pogledao me, nasmejao se....lažno....prišao mi bliže kao da će me zagrliti, poljubiti....moj instinkt mi je govorio tako....

Taj osmeh je bio jeziv....hladan....


"Grešiš....ja samo realnost sklanjam sa sebe i ne nanosim sebi bol...."....tada sam raširila oči...."....već drugima...."....

"Yoongi ne....", zaobišao me je, "ne smeš...."....

"........itekako smem....ko si ti da mi zabraniš........"....

"Policajac koji-"

"Policajac koji čuva stražu u zatvoru...."

"Koji te je već jednom sprečio...."



.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.





"Yoongi-"

"Završio sam razgovor sa tobom"

"Yoongi!", uhvatila sam ga za ruku, a on ju je otrgao....

"Y-yoongi", pala sam na kolena u suzama....

"Tatina princeza...."....











Samo je otišao....

















Malo kraći deo, al jbga

Vott/Comm

Iskra^^®

RULES  [M.YG.]  ✔️Where stories live. Discover now