252. pjesma (Vrijeme žalosti)

17 4 0
                                    

Konačni nauk

Na poljupcima tvojim
Naučio sam zaljubljen biti,
Iznova svakoga dana
U moru blaženstva roniti.

U suzama tvojim
Otkrio sam što znači pogriješiti
Kajanja i srama
Teret s poniznošću nositi.

Iz oprosta tvoga
Spoznao sam što voljeti znači,
U život utkati osjećaj
Od kojega nijedan nije jači.

A zbog grijeha tvoga,
Znam što znači patiti,
U vlastitom paklu
Dane bolno kratiti...

No konačan mi nauk daješ,
U grijehu svome,
Za koji se možda i kaješ:

Da mi valja sretan biti,
Prije svega i sve
Za sreću mirno pregaziti!

Srce ću u tvom nauku prekaliti,
I jednoga dana,
U grijehu tvome ti zahvaliti.

- voljenoj

Uči se dok se živi, na vlastitim i tuđim greškama ali i uzajamnim odnosima. I dok se uči se i živi.

Pjesme sve i svakakve, dio II.Where stories live. Discover now