Natalie je djevojka kojoj se život nije smilovao. Roditelji su joj bili ubijeni pa je tako došla u sirotište gdje su ju posvojili dvoje ljudi.
Jayden je dečko koji je popularan, bahat i često mijenja cure.
Što ako se njihovi putevi iznenadno spoje...
Budim se na kreštavi alarm i odmah požalim što sam otvorila oči.
Dohvatim mobitel i ugasim budilicu. Legnem na krevet te ponovo zatvorim oči.
Prvi dan škole u novom gradu. Jeii kako se samo veselim (sarkazam).
Otvorila sam oči kad sam skužla da je bolje da se ustanem nego da me mama dođe dignuti.
Došla sam do ormara te sam pokušala odabrati sto da obućem (nemoguća misija). Na kraju sam provela 15 minuta u mojem walk-in pa sam se odlučila za ovu kombinaciju.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Od šminke sam samo stavila maskaru.
Uzela sam praznu torbu jer knjige dobivamo u školi i sišla dolje u kuhinju da pojedem nešto. U kuhinji me dočekala mama s kruhom i nutellom u ruci.
Uzela sam si tanjur i nož te sjela za stol. Mama je stavila dvije šnite kruha na tanjur te sam si ih namazala.
"Danas te Dylan vodi u školu" skoro sam se zagutila s kruhom.
Progutala sam kruh i okrenula se prema njoj "zašto?"
"Zato što za petnaest minuta trebam biti na poslu i stvarno mi je žao što te on treba vozit, ali tako je kako je"
Kimnula sam glavom i nastavila jesti.
"Krećemo" naredio je Dylan.
Pa ovo će biti dugi dan. Ušli smo u auto te ga je on upalio.
"Da nikome nisi rekla da smo išta u vezi. Zapravo ni nismo. Ti si samo cura koju su MOJI roditelji uzeli s ceste." Lagala bi kad bi rekla da me ovo nije pogodilo
Došli smo u neku ulicu "izađi" zbunjeno sam ga pogledala.
"Rekao sam da izađeš" povisio je ton.
Zbunjeno sam izasla iz auta te je on opet krenuo ostavivši me. Okretala sam se oko sebe. Kako taj konj misli da ću se ja snaći u novom gradu.
Nedaleko od sebe sam vidjela jednu curu mojih godina s torbom. Prišla sam joj.
"Hej" pozdarila sam je.
"Hej?" Uzvratila je zbunjeno.
"Ideš li ti u srednju školu Bowstone"
"Da?"
"E super možeš li mi molim te pokazati put do tamo"
"Naravno dođi samnom" nasmijala mi se.
Po putu do tamo smo pricale. Saznala sam da se zove Isabella i da ima 17 godina te da je ista generacija kao i ja.
Došle smo pred školu "draga moja ovo je mjesto gdje se odvija cijela magija, a mi učenici vrlo rado ovo mjesto zovemo pakao" nasmijala sam se.
"Kasnimo upsi" usle smo u školu.
Odvela me ravnatelju da pokupim raspored i ključić od ormarića te knjige.
Bella mi je uzela raspored iz ruke. "Too isti smo razred"
Zaboravila sam vam reći da sam propusila prvi tjedan škole jer sam bila bolesna.
Bella je pokucala na vrata te se cuo glasni naprijed.
Otvorila je vrata.
"Opa ko se to napokon odlučio pojaviti" rekao je provesor. Već ga ne volim.
"Oprostite profesore, ali sam pomogala novoj učenici da se snađe" pokazala je na mene.
"Okej opravdan razlog, sjedni" povukla me je za ruku te me posjela na prazno mjesto pokraj nje.
"A ti nova učenice digni se i prestavi." E ovo mrzim najviše.
"Paa zovem se Natalie i to je to"
"Ajme što smo domišljati"
Sarkasticno sam se osmijehnula.
Sjela sam natrag te sam čula kako je Bella rekla mood.
Imali smo tri sata s tim profesorom koji svakome ide na živce. E sad je napokon vrijeme za jelo.
Išla sam s Bellom do kantine te smo si uzele za jesti i sjele za stol.
Okretala sam se i promatrala ljude kad su mi oči ugledale Dylana i još dva dečka za stolom te pored njih neke fufice pored kojih i barbike izgledaju stvarno.
"Nemoj ih gledati jer su oni takozvani bedboyi koji nemaju osjećaje te su spavali s pola škole uključujući i pola prvašica" pogledala sam u nju zgroženo. Klimnula je glavom.
Okrenula sam se natrag prema njima te sam vidjela Dylana kako me gleda. U roku sekunde sam maknula pogled.
Kad smo pojele dignule smo se te smo krenule iz kantine do ormarića po knjige za drugi sat.
Pogledale smo u raspored te smo skužile da imamo različite sate. Odvela me do učionice te sam ušla u nju. Bila sam zbunjena i pitala profesoricu hrvatskog jezika gdje mogu sjesti. Pokazala mi je predzadnju klupu u srednjem redu te sam sjela tamo.
Zvonilo je za sat te smo krenuli s lekcijom. Čuli smo otvaranje vrata te sam vidjela jednog od onih dečkiju s kojima je Dylan bio.
Nasmijao se kad je vidio da gledam u njega. Okrenula sam pogled orema ploči i počela zapisivati što profesorica piše na nju.
Osjetila sam bockanje na leđima. Pokušala sam ignorirati, ali bože fakat je iritantno.
"Šta je" upitala sam ga.
"Posudiš mi olovku" ugh kako glupi upad. Pa i vrana bi smislila bolji.
Dala sam mu olovku jedino iz razloga što me živcira bockanje. Ali sam ga opet osjetila.
"Dobro šta je sad?"
"Imaš gumicu?"
Dala sam mu i nju. I napokon krenula zapisivati ono s ploče.
Zvono napokon... brzo sam spremila stvari i brzo otrčala do ormarića. Bella me tamo čekala tj njezin ormarić je pokraj moga paa.
Spremila sam ove knjige i izvadila knjige za drugi sat. Ovaj opet imamo odvojeno.. ********************* Sad da vas ne mučim što se sve dogodilo na ostalim satovima preskačem na put do doma. *********************
Izašla sam iz škole te sam vidjela Dylana i ona dva njegova kako se zezaju. Skužila sam da neće biti baš od koristi čekat ga za prijevoz pa sam krenula za Bellom.
U jednom trenutku smo se trebale rastati jer nismo išle istim putem.
I tako ja hodam sama i čujem trubu auta. Okrenem se prema autu i vidim Dylana u njemu.
