Sin gospodina Đorića / 44

309 19 9
                                    

Retrospektiva

Sedi pored mene u sivoj laganoj trenerci. Kovržava kosa svezana u nisku punđu. Šiške padaju preko zenica, kriju suze. Po neki uzdah spolja, vriska i bol unutar najtoplijeg ženskod tela koje sam sreo. Ne gledamo se. Fokus joj se gubi negde između svetljiki na obližnjoj zgradi. Završavam, a da nisam ni počeo. Ostavljam, a da to iskreno i ne želim. Ćutim, a rekao bih... toliko toga bih joj rekao...

- Borivoje.- kroz šapat, drhtavo izgovara.- Hoćeš li ti išta reći?-

- Šta želiš?-

- Sve.-

- Nemoj.-

- Želim sve.- ponavlja kroz jecaj.

- Ivo, oprosti mi.- jedva izgovaram, okrećući se ka njoj.

- Ne gledaj me tako.- odmahuje glavom, ne pomerajući fokus.- Nisu to oči onog momka u kog sam se zaljubila.-

- Izvini.- odgovaram, skrećući pogled.- Ne znam...-

- A kad si znao?- prekida me. Vidim kako skuplja snagu. Desnu šaku čas opušta čas snažno stiska u pesnicu.- Znaš li kada sam shvatila da si prespavao kod nje?- samo sam ćutao, dok je kroz glavu prolazio film prošlosti.- Jutro posle mog privatnog časa, ponedeljak. Najružniji letnji dan u životu. Trčim kući kako bih nam spremila kokice... dogovorili smo se da taj dan ceo provedemo zajedno gledajući filmove. Sećaš se?-

- Sećam.-

- Moj momak mi se javlja pospan, mamuran. Pokušava da namesti glas, dok mu neko šapuće:,, Spavaj."-

- Ivo...-

- Nema više ovde Ive.-

- Ne želim da te povređujem više.-

- A šta ćemo sa ovim što je već učinjeno?-

- Ne znam.-

- Vama je sve ovako?- besno pita, najzad se okrećući ka meni. Nervozno ustaje sa klupe.- Trudiš se dok ne dobiješ, poseduješ neko vreme i onda odbaciš?-

- Ne govori tako...-

- Ne želim da te vidim više. Čuješ li? Zavolela sam ti dušu, čoveče! Bila sam očarana kakva si osoba.-

- Ti si bila...-

- Usputna stanica do kreveta Teodore Aleksić.-

- Iz tebe priča bes.-

- Neka priča. Ima još mnogo toga da kaže.-

- Slušam.-

- Jesi li me uopšte išta i osećao prema meni?- ćutim, ne trepćući. Gledam u njene zenice, gubim se u tom crnom raju. Otimam se tišini, pokušavam nešto da sklopim, neku reč...

- Da nisam nešto osećao, ne bih bio sa tobom.-

- Ali je to bilo smešno naspram požude za njom?-

- Šta god da kažeš, u pravu si.-

- Ne želim da budem!- vriši.- Reci nešto, objasni.-

Ti si moja promenaWhere stories live. Discover now