3. 💫

660 90 34
                                    

  Bože hvala ti na ovoj sreći, jer je Rouzel znao moj jezik. A tako sam se plašila da neću dobro znati pročitati riječi koje su bile napisane na engleskom jeziku i pri tome još više se obrukati pred njim. Prvi put sam zaista uživala u njegovom dodiru, koji sam osjetila kako prelazi po mom licu, spušta se preko nosa a potom obilazi oko mojih punašnih usana koje su malčice zadrhtale. Nadam se da nisam izbrisala ruž sa njih, jer kada postanem mnogo nervozna samo jezikom prelazim preko njih i zubima ih grickam. „Znala sam da si mnogo dobra osoba Rouzele i veoma humana, ali da znaš moj jezik, to nisam mogla ni da zamislim u svojim snovima. Onda mi ovaj papir i ne treba. Vratit ću ga u torbu."

Zgužvala sam ga desnom rukom i samo ga ubacila u svoju torbicu, i rukom potapšala sva nasmijana. I dalje sam bila svjesna da sjedim na njemu, na poznatom astronautu koji je uspio da donese zvijezdu na našu planetu. „Šta li je pisalo na tome papiru?" I dalje je opčinjeno gledao u moju masku koja je imala zvijezde na sebi, pa je svoj pogled usmjerio na mene. „Reći ću ti, ali moraš do kraja da me saslušaš." Duboko je uzdahnula pa je izdahnula sav vazduh koji joj se zadržavao u plućima. „Ali ja ne znam tvoje ime, zar nije logično da se upoznamo, i samo mi jedna stvar nije bila jasna. Kako si me prepoznala?" Ništa od moje dobre kamuflaže sakrivanja, vrtio je glavom Russell. Ako je ovo pošlo za rukom jednoj strankinji, šta da očekujem od drugih.

„Ja sam Kupina Vukičević, dolazim iz sasvim drugog dijela svijeta da bih tebe vidjela, mnogo sam se spremala za ovaj susret, ali nisam ni ja očekivala da ćemo se ovako u ovoj bašti koja podsjeća na lavirint upoznati. A prepoznala sam te po tim crnim dubokim očima koje podsjećaju na duge crne oči. Na sve i jednoj slici koje sam gledala na googl-u oči su ti baš ovako izgledale. Dopuštaš li mi?" Pružila je ruke prema meni, i pažljivo je skidala moju masku. Ljepši si mnogo više uživo, nego na slikama prošaputala je tiho, skoro nesvjesna da sam njen dah osjetio na svojim usnama.

„Onda dopuštaš li ti meni?" Bila mi je zanimljiva ova igra između nas, ostavši bez maski bili smo potpuno lišeni svega. Ali ova mlada dama je bila svakako zanimljiv primjer. Držao sam njenu masku, dok sam posmatrao njeno čitavo lice i kosu. Svakako da nije bila ljepotica u pravom smislu te riječi, na koje sam ja imao priliku da viđam, ali bila je svakako drugačija od svih. Očekivao sam da će se zarumeniti, da će se postidjeti makar lažno, što je mene upoznala, ali kakvi, Kupina je, kako joj je i samo ime kaže, bila drugačija u mnogo čemu. Imala je kosu boje badema, oči zelene boje i gledala je direktno u mene.

„I reci mi čime sam zaslužio takvu privilegiju da dođeš preko okeana da samo mene upoznaš? Ali želim da odmah da znaš, ja za par dana ponovo idem u svemir tako da, jako bih volio duže da sjedim ovdje sa tobom, možda bi mi poslužila i za one stvari, ali i ja imam svoje dragocjeno vrijeme koje moram da trošim na drugom mjestu a to je proučavanje zvijezda." Raskolačila je oči koliko je mogla. „Nisam došla ovdje radi tih stvari koje mi ti spominješ, već radi neke bitnije stvari. A tiče se mog života a i pomalo tvog. Možda isto više tvog života." Nije više bilo smisla da sjedim na njemu, možda je ovo bolje da mu saopštim dok stojim, iako me noga počela boljeti.

Istina, nisam razmišljala o tim stvarima na koje je on sada aludirao,ali ako budemo u lažnom braku, meni neće smetati da on sa strane ima neku.Razumijem ga, on je mnogo lijep i pri tome privlačan muškarac, kojima su te stvari potrebne u mnogo većoj mjeri, i sama sam svjesna da ga nikada ne bih mogla zadovoljiti na taj način, a i sam bi se zgrozio kada bi vidio da nemam jednog dijela noge. Te poglede iz sažaljenja na koje se nikada neću naviknuti, nikada ne bi sebi dozvolila da mi ih on uputi. Ili još gore da mu se gadim. Znamo se oko petnaestak minuta i lagala bi kada bi rekla da me nije privlačan.

„Potreban si mi... radi mog sna." Suzila sam oči i hrabro rekla. Potom je on ustajao i prekrižio ruke na grudima. „Za snove se svako za sebe bori. Ne vidim poentu ostvarivanja nekog sna ako je za to zaslužan neko drugi a ne lično ti." Lijeva obrva mu se nadignula u isčekivanju. „Istina, ali šta ako nemamo uslova a ni mogućnosti za to? Šta ću onda?" Neću dozvoliti da mi glas zadrhti. Prešla sam preko velikoga okeana da bi bila ovdje, čak sam se mučila da sastavim rečenicena engleskom pomoću googl translate , a sama pomisao da ću morati da se udam za odurnog starca imena Marinko, mi je izazivala jezu u tijelu.

𝐏𝐫𝐨𝐧𝐚𝐝𝐣𝐞𝐧𝐚 𝐳𝐯𝐢𝐣𝐞𝐳𝐝𝐚 💫| 𝐳𝐚𝐯𝐫𝐬̌𝐞𝐧𝐚 ✔︎Where stories live. Discover now