15. Poglavlje

1.3K 64 5
                                    

"Znači tako." Okrenem se na zvuk njegovog glasa i ubrzo budem pribijena uz šporet, tiho sam uzdahnula i pogledala u prelepo lice ispred sebe.
"Znači kako?" Upitam pokušavajući da prikrijem koliko mi je zapravo neprijatno u ovom trenutku. Položio je ruku na dno mojih leđa i jače me pribio sebi.
"Pravdaš se roditeljima. Mala devojčica." Govori mi tiho dok je njegov vreo dah šarao mojim licem, pomerila sam pramen kose sa lica i pokušala da pomerim njegovu ruku sa leđa ali samo me jače stisne.
"Ne vrpolji se džabe. Nećeš se izvući, samo ćeš se još više uvaliti u problem."
"Zašto misliš da ću odgovoriti na tvoju provokaciju? Sa roditeljima pričam o svemu, to što si ti umislio da bih spavala sa tobom je tvoj problem. Vrlo dobro znam šta pokušavaš i samo da ti kažem, neće ti uspeti."
"Ti znaš šta sam ja umislio, znači samo zbog Majde i Tomislava si počela da se družiš sa mnom?"
"A šta si ti mislio? Zbog koga sam počela? Po ceo dan si ovde, nije kao da imam izbora."
"U stvari imaš izbora. Ili ćeš sama da mi se predaš ili ću te ja naterati da mi se predaš, imam svoje načine i nijedan od njih ne podrazumeva primenjivanje sile, neće te boleti." Zaledim se kada u sledećem momentu spusti vrele usne na moj vrat, uhvatila sam se za vrata rerne i čvrsto ih stezala kako ne bih ispustila neki uzdah i podigla ovoj volini ego na još viši nivo. Zavukao je prste u moju dugačku braon kosu i dalje ne skidajući usne sa mog vrata, ako nastavi ovako ili ću ja poludeti ili će ostati bez zuba, mada pre ovo drugo. Odgurnula sam ga kad sam osetila blago peckanje po vratu, nasmejao mi se i oblizao usne gledajući u mesto na kome se sada nalazi njegov trag.
"Ubiću te, šta si mi uradio?!" Prebacim kosu preko ramena u nameri da sakrijem crvenu fleku na svojoj koži. Prostrelila sam ga pogledom i već kada sam pošla da ga polijem kafom zaustavila se.
"Neću da budem đubre kao ti, ne približavaj mi se Stankoviću i ne pomišljaj još jednom da ta prljava usta nasloniš na moju kožu." U meni se nagomilavao bes dok se on zadovoljno cerio, pa naravno njega sve ovo može samo da zabavi. Ja sam ta kojoj je neprijatno.
"Čoveče sad tek vidim koliko brzo padaš na mene. Govoriš sve ono što ne misliš zapravo, samo priznaj da me želiš i mučenju je kraj."
"Da ne misliš kako se dižeš mnogo u nebesa? Jednom sam se zajebala i nikada više. Nisam dolazila u Beograd da budem tvoja ljubavnica, navikni se već jednom da ne možeš da dobiješ sve što poželiš." Besno kažem i potpuno ga odgurnem od sebe dok u ruci nosim svoju i Tomislavovu šolju u dnevnu sobu. Čula sam samo da se smeje, e neka je proklet on zna šta ja želim. Magarac.
Vidno ljuta spustim šolju sa kafom ispred Tome, trljao je slepoočnicu i pogledao me onako ispod oka.
"Šta ti se desilo pa si odjednom nervozna?" Pogledam ga bledo i odmahnem glavom. Kako da mu kažem šta se dešava kada će on sve što izgovorim preneti Kolji. Pa najbolji drugari su.
"Ništa." Promrlja nešto sebi u bradu ali više me ništa ne upita. Prevrnem očima jer se na vratima pojavio umišljenko, naslonim se rukom na naslon fotelje i ispustim porculansku šolju koja se razbila u paramparčad. Vrisnula sam kada sam bosim nogama stala u vrelu kafu.
"Eva dobro si?" Obojica skoče sa kauča.
"Dobro sam, dobro sam. Malo sam se opekla, ništa strašno. Ali.... Moja šolja." Bes je prerastao u tugu, da rastužila sam se zbog šolje. Šta ću kada mi je tu običnu belu šolju ukrasila Aleksija raznim srculencima i cvetovima. Čim ju je ona ukrasila znači da nije obična, to je moja najdraža šolja.
"Kupićemo drugu šolju, pomeri se iz te lokve vrelo je." Kolja me povuče unazad i obori na krevet izlazeći po metlu, kantu i džoger. Žalosno sam posmatrala parčiće koje je Kolja skupljao na lopaticu, zbog njega sam zvanično ostala bez živaca i bez najdraže šolje. Prekrstila sam ruke na grudima i zatvorila oči kako ga ne bih gledala.
"Dobro, pokupio sam sve parčiće. Šta ti se desilo pa si bosonoga stala u vrelu kafu? Imaš li ti mozga?!"
"Ja imam ali za tebe i dalje ne postoji dokaz da imaš. Zbog tebe sam razbila omiljenu šolju i sada sam još više ljuta!" Naglasim mu svaku reč kako bi shvatio da se ne šalim, kao bez duše Majda je utrčala u dnevnu sobu kad je čula viku.
"Zašto vičete?"
"Samo ćuti Majda. Postaje zanimljivo." Odgovori joj Tomislav i ona se povuče.
"Ma jel da? Ja sam kriv sada za sve, ko ti je kriv kada si toliko slaba na mene. Da nisi razmišljala o Bog zna čemu sada ne bi imala šljivicu na vratu. I šolja bi bila čitava."
"Ispada kao da sam ja htela tvoj šugavi ljubavni ugriz a dobro znamo da me salećeš ko bez duše. Samo se otkači od mene već jednom." Uperim prst u njega i bocnem ga u grudi.
"Da si bila pri sebi odgurnula bi me na vreme, ne bi čekala i ne bi mi dopustila da završim šta sam počeo. Ali gospođica je bila zauzeta razmišljanjem. E sada razmišljaj."
"Dobro me slušaj Kolja, ne želim te blizu sebe. Neću da spavam sa tobom, neću ti dozvoliti da me odvučeš u krevet. Neću dozvoliti da prođem kako sam prošla sa Lazarom, ja nisam tvoja igračka niti tvoj trofej da se hvališ kako si bio sa mnom. Nisi nikada bio i nikada nećeš biti, jer budi siguran kad ti kažem da ja nisam samo zabava i nisam za jednu noć."
"Sve ste iste Eva. Sve ste samo za jednu noć samo što postoje muškarci kao ja i muškarci kao Tomislav. Da nisi za jednu noć kako kažeš, dečko te ne bi ostavio nakon što ste spavali. Zar ti to ne govori da zapravo jesi samo zabava?"......

Kad sam srela tebe (Eva & Kolja)Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang