19.deo

3.5K 121 4
                                    

《Aleksej pov》

Sedeo sam sa Toniem i držao led uvijen i stegnut uz obraz i oko koje boli.

''Šta ti uradi mala, zatvoriše ti oko zbog nje...''

''Nije ona kriva...'' rekao sam i pustio da skloni led i pogleda. Namrštio se i trgao se na zvono na vratima.

''Kako ćeš ovakav na poslednji ispit?''

''Ma briga me. Otvori...''

''Šta otvori jesi lud? Šta ako su opet ti čudaci?'' nasmejao sam se i ustao. Prišao sam vratima i otvorio ih.

''Au, dobro se postarao za to da te nauči pameti...'' Darko mi priđe dok ja zbunjeno gledam u njega.

''Šta si prebledeo? Hajde, da porazgovaramo malo...'' krenuo sam za njim bez reči i spestio ga u dnevni. Razgledao je stan lagano.

''Želite nešto da popijete?''

''Neka. Sedi i hladi to....'' seo sam preko puta njega i pogledao u Tonia.

''Nego... čuo sam da imaš probleme sa Leontinom i Gustavom, je l' to istina?'' upitao je i pogledao u mene.

''Moj otac se opasno zamerio toj Leontini, dolazila je par puta i nudila mi da radim za nju kako bih isplatio dugove koje su moji roditelji napravili...''

''Pa što nisi pristao?''

''Jer sam onda morao da postanem i njen ljubavnik, gospodine, to je previše...'' rekao sam i odmahnuo glavom dok od Tonia uzimam vodu i lek protiv bolova.

''Drago bože, ta kao da je poludela. A Gustavo?''

''Jednom nogom je u grobu. Ubija ga postepeno... želi sav njegov novac nije ni čudo. Iskreno, bilo je jasno da će se kad tad desiti, hteo je mlađu ženu, eto mu je sad...'' rekao sam kratko.

''Pa i ti si zaveo jednu mlađu ženu...'' rekao je uz osmeh. Slegao sam ramenima i razvio sitan osmeh jer mi je ona zalutala u misli.

''Ja zaista osećam nešto prema Vašoj Heleni, ne bih dozvolio da joj ikada iko naudi...''

''Znam. De, nisam ti ja Strahinja. Ali mislim da bi trebao da se strpiš sad. Helena je kažnjena, a tebe će tući svaki put kad se zatekneš u njenoj blizini...''

''Dođavola...'' prosiktao sam i nervozno ustao sa stolice. Krenuo sam da hodam gore-dole po stanu.

''Je li ona okej?'' upitao sam ga.

''Ne brini. Strahinja i Kristina nikada ne bi digli ruku na svoje dete, ali je isto tako i prvi put popila šamar zbog tebe-...''

''Nije mi rekla...''

''Neće ti ni reći. To je Helena. Takva je. Ne sme nigde iz kuće, telefon joj je oduzet i onaj Saša se mota oko nje-...''

''Darko, molim Vas, urazumite ih pa nikada ne bih takao svoju princezu...'' rekao sam zabrinuto i nervozno. Nasmejao se i klimnuo glavom.

''To mi je bilo dovoljno da čujem kako bih stao na tvoju stranu. Imaš moju reč da taj mali neće taći Helenu i da ćemo sve da sredimo. Počećeš da vežbaš, završio si ispite je li?''

''Ostao mi je još jedan, sve ću ih dati u roku...''

''Sjajno. Onda idemo u Brazil, tamo ćeš još napornije da radiš za mene i zaradiš novac kojim ćeš vratiti dug Leontini, a onda se vrati ovde i Helena je tvoja kad sve reši...'' ova poslednja rečenica me pokretala i bio sam spreman da uradim bilo šta da mi je vrate nazad.

''Hvala Vam Darko, Helena mi zaista znači...''

''Okej, dokaži to. Imaš dovoljno vremena i moju potpunu zaštitu...'' rekao je uz osmeh.

Nastaviće se....

Zaljubljena bitangaWhere stories live. Discover now