Sve se promijenilo

11

Budim se. Osjetim udobnost kreveta u kojem se nalazim, polako otvaram oči. Ležim na ogromnom krevetu, pored nema nikoga. Ispred kreveta se nalaze ogromna balkonska vrata, prekriva ih ogromna zavjesa. Prvo čega se sjetim jeste da bih trebala pozvati majku, međutim sjetim se šta mi je sinoć rekao Mason. Zatvorim oči i uhvatim se za glavu, svjesna sam da ćeme mama ubiti,u najmanju ruku istjerati iz kuće. Ustajem iz kreveta i sklanjam zavjesu sa prozora. Ugledam predivan prizor, obala i luka. Predivna plavetna boja mora i sunca, upijam svaku zraku. Ubrzo shvatam da se nalazimo čak u Portmouthu, grad koji sam tako dugo željela i grad o kojem sam tako puno pričala sa Kaiom. Obećala sam mu da ću prvi put ovdje doći sa njim. Odmičem se polako od prozora i krenem u istaživanje kuće, tada shvatim da na sebi imamo samo dugačku majicu. Kada malo bolje pogledam, ugledam cjeduljicu na noćnom stočiću, na njoj piše "Baka misli da si mi djevojka, ponašaj se kao da smo ovdje došli na odmor." Duboko uzdahnem kada pročitam šta piše, i legnem natrag na krevet. Stvarno sada nisam psihički spremna za nove napore, ne, posebno nakon svih tih sinoćnjih dešavanja. Legnem u krevet i pokušavam zaspati, međutim budi me nečiji glas. Otvaram oči i ispred sebe ugledam Masona, trepnem još nekoliko puta i ustanem. Tek tada ugledam stariju ženu iza njega.

"Ljubavi, da li si se naspavala?", umalo da umrem od smijeha kada čujem Masona. Prisaberem se, jer me gospođa čudno gleda, pa odlučim i ja ući u ulogu.

"Dobro jutro, ljubavi. Naravno, bilo mi je jako udobno." gospođa nas gleda ponosno, Mason mi se polako približava. Zadrhtim kada se nađe samo par cm od mene, tada uzima pramen kose koji mi pada preko lica i sklanja ga. Izdahnem, uputim nervozan osmijeh gospođi. Ona se približi krevetu, osjetim se kao bolesnik, jer jedina ležim a njih dvoje se bore oko mene.

"Zdravo, dušo. Ja sam Scarlett, Masonova i Kaiova baka. " 

"Oprostite, malo mi je neprijatno jer ležim! Ja sam Melissa. "

"Nema veze dušo, opustite se, kao da si kod svoje kuće. Ovo i jeste sada tvoja kuća. "

"Hvala vam, mnogo mi je drago da sam vas upoznala. Mnogo toga sam čula o Vama."

"O, dušo, razniježiti ćeš me sada. Ali i Mason je cijelo jutro pričao o tebi. ",  osjetim crveno u obrazima. Pričao joj je o meni? Zašto?  Pogledam prema njemu, okrenuo se i gleda vani. 

"Moj unuk nikada nije doveo nekoga kod mene.", kaže mi skoro šapatimo. Obje se nasmijemo na to. 

...

MASON POV 

Baka nas je natjerala da oboje doručkujemo sa njom. Cijelo vrijeme je posmatram, divna je. Još uvijek me izjeda to što se desilo, to što sam je ostavio da tamo umre. Još uvijek bih sam sebe ubio, kada pomislim kakve smo kukavice, brat i ja ispali. Iz misli prekida me bakin glas.

"Koliko dugo ćete ostati ovdje", pogledam prema Melissi,ona me takošer gleda upitno.

"Par dana." 

"Nadam se da nisi u nekoj nevolji.", nasmiješim se na njenu izjavu. Baka me poznaje bolje nego iko, odrastao sam sa njom.

"Nisam bako, sve je u redu.", kažem joj.

"A šta ti znači ta rana ispod oka, ili ta na usni?", prije nego uspije  smisliti neku laž, Melissa me preduhitri.

"I ja sam ga pitala to isto, nije mi želio reći.", blago se nasmiješim dok nastavljam jesti palačinku. Njih dvije ulaze u konverzaciju, a moj misli plutaju negdje daleko. Nekoliko puta prolazi mi glavom scena nje kako bespomočno leži na podu. Ispričam se i odem u toalet.

"Moraš se prisabrati.", ponavljam sam sebi. Melisa i ja smo sada u nevolji i to što sam došao u drugi grad, ne mijenja to. Ti ljudi nisu nimalo naivni, skoro su me ubili. Kada se sjetim pogledam ranu na ramenu, jedva sam je uspio sakriti od bake. Užasno me boli i ako me samo okrznuo metak. Čujem kucanje, a zatim i umiljati Melissin glas.

"Da li je sve u  redu?", kaže.

"Uđi.", odgovorim. Zatim joj otvorim vrata, ona ulazi. Pogleda čudno prema meni i rani, a ja joj odmah uvalim alkohol i gazu u ruke.

"Znaš da moram pozvati mamu." kaže mi drsko, njene zelene oči nervozno me ubijaju pogledom i šaraju mojim golim tijelom. Osjetim tenziju u prostroiji, tijelom me prođu trnci.

"Ja sam to riješio. Ako želiš možeš je nazvati." , uzima mi natopljenu gazu iz ruke i agresivno stavlja na ranu. 

"Kako si to riješio?", kaže dok sada već lakše prelazi preko rane. 

"Zvao sam Kaia, on je to riješio s Oliviom. Slagali su tvojoj mami da imaš neko takmičenje i da si hitno morala otići.", dodam joj zavoj. Uzima ga iz moje ruke, agresivno.Osjetim njene ruke po cijelom tijelu, zatvori oči, uživam par trenutak u njenom mirisu

"Ona je povjerovala? Nije ljuta?", kaže to s povišenim tonom, snažnom stiska zavoj, drži se drugom rukom za moj stomak.

"Naravno, izgleda da joj se sviđa moj brat.", odgovorim, oči su mi još uvijek zatvorene. Pokušavam pogoditi njene facijalne ekspresije, uživam u njenoj mimici.

"Zašto joj se ne bi sviđao? On se svima sviđa. Novinar JE, ljubazan je, pomaže mi... ili je to sve glumio,  nisam sigurna", njene riječi me nekako pogode. Moj brat je sve suprotno od mene, i on joj se sviđa, A i ona mom bratu. Bio je jako ljut kada smo razgovarali. "Između nas se ne smije ništa desiti.", kažem to u sebi. Otvorim  oči, ona nije više tu.