Sve se promijenilo

15

Javljam se na telefon.

 „Dogovor je sjeban, odlazi s tog mejsta, dok si još živ!.", čujem Maksa kako se dere s druge strane slušalice. 

„O čemu pričaš?", nesvjesno se derem na njega. Cijeli restoran se okreće prema stolu gdje smo Melissa i ja. 

„Neći doći Mark, doći će neki drugi tip. Opasan je.", kaže mi. U tom trenutku čujem nepoznat glas iza leđa. 

„Iznenađenje!" Spuštam telefon na sto i posmatram uplašeno Melissino lice. Kada se okrenem šokiram se podjenako kao i ona . Ispred sebe ugledam Alexa Parkera, Melisinog očuha i najzlobnijeg čovjek na planeti. Pogledam prema Melissi smirenog pogleda, znam da je peplašena. Siguran sam da ne zna kakvo je čudovšte ovaj čovjek. 

Melissa pov 

"Iznenađenje!" Kada sam ugledala Alexa, zatim začula njegov glas falila mi je sekunda da se srušim na pod. Masonovu reakciju od šoka nisam uspjela ni vidjeti. Međutim, Alex je također bio šokiran kada je ugledao mene. Približio se našem stolu i cijelu pažnju usmjerio prema meni, tek onda ugledala sam crvenokosu ženu koja mu je pravila društvo. Mason je ustao i prvi se rukovao s Alexom. 

 "Nisam tebe očekivao, Melissa.", ustala sam kada mi se približio. poljubio mi elegantno ruku. "Nisam ni ja Vas očekivala.", kažem.Sjeda do mene, a na suprotnu stranu crvenokosa djevojka koja se predstavila kao Emili. Nervoza je vladala sve dok nije stigao konobar. Poslije toga Alex je otvorio konverzaciju.

 "Masone, znaš da sam očekivao da ćeš opet sjebati stvar.", "Stvarno? Onda si dobro pogodio.", odgovori mu Mason. 

 "Ali znaš şta nisam očekivao?"

 "Šta?"

 "Da ćeš ovoliko daleko sjebati.", usiljeno se počne smijati. Mason ga cijelo vrijeme gleda kao da će ga spucati boksom, suosjećam se sa njim. Ja se ispričam i odem u wc kako bih se malo sabrala.Razmišljam o svemu što se sada upravo dešava i o tome kako ću ja ovo objasniti mami.

 .... Ulazim u Masonov crni mercedes po ne znam ni sama koji put danas. Noge me užasno bole. Cijelo vrijeme dok smo silazi iz restorana, niko od nas dvoje nije progovorio. 

 "Kako si?", pita me.

 "Dobro sam.", odgovorim . 

"Nemoj se bojati, neće on ništa reći tvojoj majci."

 "Ne bojim se njega. Bojim se tebe.", naglo zakoči i pogleda upitno prema meni. Začujem kako neki auto trubi za nama.

 "Zašto se bojiš mene?", kaže dok pokušava uhvatiti moj pogled. Skrenem pogled i gledam vani na ostatak ceste, auta nam još uvijek sviraju. 

"Da li ćeś više krenuti? Ili da ja izađem?", izderem se. 

 "Zašto me se jebeno bojiš!", jednakim tonom mi odgovora. Srce mi počne snažno kucati. Naglo vratim pogled na njega.

   "Jer si jebeno upleten u sto nekih govana. Jer sve komplikuješ. Jedan dan me ljubiš, drugi dan si već našao nekoga. Traži te pola države, žele te ubiti. Svaki trenutak bijesniš i uderaš u volan. Eto, bojim te se. Bojim te se jer imaš stotinu lica, a samo jedno volim.", kažem dok se bijesno derem i gledam u njega.

 skreće pogled s mene, pali auto i strašno brzo vozi. Stisnem zube i zažmurim. Strah, to je jedino što sada osjećam. Ispred očiju mi se javi crna slika, zatim se pojavljuju glasovi od one noći.. sirena hitne pomoći, zvuk škripanja gluma, Alexova ruka na mojoj butini i šamar koji mi je udarila majka. Prisjećam se glasa "Da li je živa."

 Otvaram oči i ugledam Masona koji čudno gleda prema meni. Naslanjam glavu na prozor i pokušavam zaspati, uspijevam i tonem u dubok san. 

 Mason pov 

   Zaustavio sam auto na benziskoj kako bi natočio gorivo. Kada sam se vratio u auto ona je bila u istoj poziciji u kojoj sam ju ostavio. Naslonjena na prozor, slatke usnice i velike trepavice. Plava kosica koja pada preko ramena. Pokušao sam zamisliti njeno lice na svojim prsima, zamišljao sam njenu plavu kosu kako uvrćim svojim prstima. Zamišljao sam je u svakoj pozi, njene usne na svojim, ruku u ruci- a zatim cijeli put sam proklinjao sve što se desilo. Obećao sam sebi da neću više štetiti ovoj djevojci, nije to zaslužila. Obećao sam sebi da ću tog šupka Aleksa otjerati gdje mu i jeste mjesto. Pa makar i sam morao ići s niim u pakao. Odlučio sam da ću se držati daleko od svega od nje. Odlučio sam da ću se vratiti svojim sranjima i da u njih neću uvlačiti nevine osobe poput nje. Kroz ovih par dana shvatio sam vrijednost osobe, vrijednost osmijeha i vrijednost života. Shvatio sam da svi koji su peživjeli nešto loše dobiju svoju šansu, poput nje. A da svi mi koji nastvljamo činiti loše i neobaziremo se na dalje od vidika ostajemo na istom ili na gorem, kao ja.