Knjiga Oluja

1.8

Glava ju je samo jače boljela kako je vrijeme prolazilo. Kada je krenula s Hogdyrom natrag kući, iako još nije bilo vrijeme za ručak, vrtoglavica ju je počela hvatati. Pokušavala je pred Hogdyrom izgledati kao da joj nije bilo ništa, ali je sumnjala da nije primijetio kako svako malo zatetura ili se spotakne na ravnoj cesti. On ipak nije ništa govorio, kao i inače, vjerojatno jer ga nije bilo briga.

Selo je izgledalo pusto, nigdje nije bilo niti žive duše. Svi su se sigurno skrivali u kućama bojeći se Usiliških vojnika, kojih također nigdje nije bilo na vidiku, zbog čega je i bilo toliko strašno izlaziti van. Nikada se ne može znati odakle će se pojaviti, hoće li napasti nekoga, hoće li početi ubijati samo zato što mogu? Agrada je znala da je to Hogdyru na umu, po načinu kako mu je pogled lutao cijelim putem. Skenirao je cijelo područje, na trenutke bi čak zastao kada bi mu se učinilo da im netko dolazi ususret.

Zastali su i kada su začuli udaljeni vrisak. Barem se činio udaljen, dok nisu shvatili da dolazi iz njihove kuće. Ubrzali su korak. Vrisak je mogao značiti jednu od dvije stvari. Ili majka nekog bičuje ili je Usiliški odred ušao u kuću...

Kuća je bila praktički prazna, većina djece je radila negdje, s obzirom da još nije bilo vrijeme za ručak. Čak je i hodnik koji je vodio do majčine sobe bio prazan. Kada su ušli u hodnik, Agrada se činilo kao da je mogla prepoznati vrisak.

Bila je u pravu i ostala je užasnuta. U sobi su stajali Kotony i Rynter i čvrsto držali Dentru bez majice okrenutu leđima majci Gadatri koja je bosa stajala ondje i snažno zamahivala ogromnim bičem napravljenim od grbave, smeđe zmijske kože prepune oštrih ljusaka koje su se zabijale u jadna Dentrina gola leđa. Dentra je vrištala od boli dok je rijeka suza tekla niz njeno lice, a zvuk oštrih udaraca zmijske kože o ljudsku je bio nezaboravljiv, usjekao bi se zauvijek u pamćenje svakoga tko bi ga čuo.

"DENTRA!" zakričala je Agrada i potrčala prema njoj, ali Hogdyr je očekivao da će to htjeti napraviti, te ju je brzo uhvatio za kosu i snažno ju povukao i bacio unatrag, toliko jako da je gotovo poletjela.

Agrada se glavom zabila u zid, što je samo pogoršalo njenu glavobolju. Morala je zaplakati, to nije mogla spriječiti.

Majka je spustila bič i naredila Kotonyju i Rynteru da puste Dentru koja je samo pala na pod. Pogledala je Hogdyra koji je stajao kraj ulaza i zurio u nju.

"Smijem li znati što je Dentra napravila da je zaslužila ovakvu kaznu?" upita ju on vrlo ozbiljno, a ona mu se približi. Bila je to iznimno visoka žena, čak viša od njega. Izgledala je nevjerojatno mlado za nekoga od šezdeset i jedne godine, vrlo atletske građe i pravilnog držanja, nalikovala je na kraljicu. Nisu ju bez razloga zvali "Majkom Planinom". Zastrašivala je svojim pogledom, njene svijetlo-plave oči su rezale kroz zrak i prodirale duboko u dušu, dok su njene male nepomične usne stvarale neprestanu napetost dok bi promatrač u strahu čekao njene slijedeće riječi.

"Ne," odgovori mu ona ravnodušna, gledajući ga s podignutom bradom. "Reci mi, Hogdyre, zašto si doveo ono derište ovdje?"

"Upravo smo se vratili s farme..."

"Zašto niste još uvijek ondje? Još nije vrijeme za ručak. Možda nisi primijetio, ali nitko drugi još nije došao kući."

"Znam, majko, ali..."

"Pozabavit ću se s tobom kasnije," prekine ga. "Prvo mi dovedi onu malu rasplakanu kozu ovdje."

Hogdyr ju je promatrao neko vrijeme razmišljajući, ali ne izdržavši njen zmijski pogled, okrene se i podigne drhtavu Agradu i dovede ju pred majku. Ona ju je gledala s visoka u tišini, stvarajući sve veću napetost. Odjednom približi stražnju stranu dlana Agradinom obrazu i obriše joj suze, a zatim stavi dlan na njenu kosu. Agradi isprva nije bilo jasno što se događa, a zatim ugleda krv na majčinom dlanu kada ga je odmaknula od njene glave. Osjećala je kako joj se vrtoglavica sve jače vraća.