2.

4.7K 96 3
                                    

Budi me buka koja dolazi sa prvog  sprata. Neko je zestoko lupao, izgleda da je ovdje to normlano.

Soba je bila prazna, otisao je na posao sto je za mene neko veliko olaksanje. Ako bude svaki dan ovako nezeljen brak ce mi biti fantastican, zapravo bolji nego sto sam mislila da ce biti.

Odlucim da se istudiram i presvucem pa krenem na doricak.
Spustam se niz stepenice i vidim da cistacice u kuci sve detaljno ciste. Definitivno je slicno kao u mojoj kuci samo sto kod mene ne lupaju ovoliko.

-Dobro jutro Gospodjo. Dorucak vas ceka u troezariji, druga vrata desno.

-Svi su otisli negdje?

-Ne, Gospodja doruckuje takodje sada.

Jeza me prodje kad shvatim da cu zajedno sa onom karakonzdzulom jesti. Nikada mi ta zena nesto nije bila simpaticna.

-Dobro jutro, snaho.

-Dobro jutro.

-Vidim odmorna si. Bas. Mi je drago. Zanima me samo kako su ti kuci dopustali toliko dugo da spvas. Odje nije nije tako.

Nasmesim se.

-Ne zanima mene kako je kod vas ja cu isljucivo raditi ono sto ja zelim, spavati i buditi se onda kada to meni odgovara.

Urokljiv i jako upecatljiv pogled.

Sjela sam i pocela jesti ali ona kao da zna da me nervirampa nastavi komentarisati.

-Ocigledno te nisu dovoljno vaspitali.

-Ne, mene su moji roditelji tekako dobro vaspitali, i nikada necu dozvoliti da se to dovede u pitanje.Niti bilo ko od vas ili neko drugi ima pravo na ovakav komentar.

-U mojoj kuci draga snaho ja mogu sve.

-U vasoj kuci?  Koliko se meni cini ovo je postala kuca vaseg sina. Draga svekrvo, koliko je vasa toliko je i moja. Zelim vam prijatan dorucak.

Odustanem od jela, odstupim od stola i odem.
Definitivno ova zena je zlo, nije ni primacu svome muzu. Ista je kao i Aleksej. Nista manje i nista vise dva hodajuca zla  i  kretena.

Posto cu sada zivjeti sa njima odlucim malo bolje upoznati prostor, kucu, dvoriste.
Dvoriste je ogromno i divno puno je cvijeca. Jednostavno raj za oci a ni primaci nasem savrsenom dvoristu.
Najvise u svojoj kuci voljela sam moje dvoriste, bastu sa cvijecem. Nekako davala mi je mir.

Setajuci istim tim dvoristem vidjela sam jednu osobu. Momak koji je meni okrenut ledjima, u kolicima sjedio je i citao neku knjigu.

-ovdje je zaista prelijepo. Dvoriste je puno raznog cvijeca.

-Jeste. I za mene je bilo divno do momenta dok ti nisi omela moj mir.

Ova recwnica me zbuni. Nisam ni znala ko je ova osoba, ali je drska ociglendo.

-Izvini, nisam imala namjeru.. namjeru da te ometem u tom svom miru.

-Ocigledno. A i ocigledno je da ne znas za to da ja volim biti sam.

-Ne znam, a i ne znam ni ko si ti. Da te mozda poznajem znala bih.

-Lev  Varkov. Sad me znas. I zamoli cu te da me ostavis i ne ometas moju privatnost.

Nastavio je citati svoju knjigu.

Na putu do moje sobe zautavila me je jedna zena. Cistacica kuce ocigledno.

-Nemojte mu zamjeriti. Lev je divan momak ni nalik svome bratu i majci. Samo od kako je u kolicima   je drzak i ne zeli pretjeran kontakt sa bilo kim iz kuce.

-Ne zmajeram, nisam ni znala da Aleksej ima brata...

U njegivim plavim ocima, vidjela se tuga i bojes.  Vidjela se povrjedjenost.

Lev VarkovWhere stories live. Discover now