10.

2.4K 73 1
                                    

Tiho ustajem iz sobe i krecem ka njegovoj sobi da mu ponesem kafu. Znam da kafu najvise voli. Mozda se otvori prema meni kad vidi da sam uporna.

Kucam na vrata ali niko se ne odaziva. Tiho otvorim vrata.

-Lev? Donela sam ti kafu...

Soba je bila prazna. Po zidovima su izlepljeni posteri predpostavljam njegovog kluba.  Soba sva u stilu jendog fudbalera.

Na krevetu sam uocila tonu nekih slika, cini mi se da je na njima neka djevojka. Izgleda da mnogo pati za njom.

Pridjem krevetu u zamalo dobijem drcani udar. Svaka slika od  kako sma bila beba pa do dana danas je bila na tom krevetu.
Ovo me zbunjuje i po malo plasi.

-Sta radis u mojoj sobi?

Strekne me njegov glas.

-donijela sam ti kafu ali nisi odgovarao. Da sam znala da nisi u sobi ne bih ulazila.

Krecem da napustim sobu medjutim na vratima je i ne mogu da izadjem.uhvatio mr je za zglob ni nijezno ni grubo.

-Sta si zaista trazila u mojoj sobi?

-Rekla sam ti istinu.

Pustio je moju ruku i pomjerio de u strsnu. Krenem da izadjem ali ...

-Lazes. Jako lose lazes Elena.

-Odakle ti moje slike?

-Na to pitanje neces dobiti odgovor. To je moja stvar.

-Ne to je i moja stavr. To su moje slike. O cemu se radi ? Sta ti patis za mnom?

-Izadji !

-Pitalaaa sam te nesto leve?

-Patim! Izlazi napolje.

Zalupio mi je vrata tik ispred nosa.

**

|Lev perspektiva|

Bijesan sam u jednu ruku a u drugu kao da ne mogu na nju da budem ljut. Nisam zelio da vidi slike niti sam zelio da bilo sta zna.

Niko ali niko nije smio d aulazi u moju sobu pa cak ni spremacica dok joj ja ne kazem da udje. Kao sro i samo znate ne volim da niko uzima moj mir. Samo me boli to sto je ona moj mir. Njene slike su moj mir.

Lev VarkovWhere stories live. Discover now