《10》

509 16 2
                                    

Martin:Lepo sam te upozorio na bezanje!!
Alina:Ni-sam...-Povukao je za ruku i ugurao u sobu. Pala je na pod od njegove grubosti.

Martin:Udaces se za mene vec za mesec dana, pa se zapitaj posle ko je kriv za to!!!-Besno je zatvorio vrata terase i bacio se na krevet. Alina je uplaseno sedela na podu i gusila se u jecajima.
Martin:Ako zelis da se istusiras idi slobodno. Imas stvari u ormanu, ako ne zelis idemo da spavamo.-Ustala je i pogledala ka kupatilu. Shvatila je da bi on mogao da je gleda tokom tusiranja, pa je samo dosla na drugu stranu kreveta i sela.
Alina:Spavam ovde?-Tiho je upitala plaseci se da ce je ubiti na licu mesta. Toliko joj je straha ulio kada je povukao za ruku.

Martin:Da, sa mnom.-Zelela je da se pobuni, ali je ipak legla na stranu i povukla se skroz do ivice.
On je okrenuo ka sebi i naslonio je na svoje grudi.
Alina:Molim te....-Znao je sta je zelela, ali nije ni u snu zeleo da je pusti.
Martin:Laku noc.-Ostro je rekao, a ona je samo izdahnula.

Neko vreme su lezali razmisljajuci o situaciji. Martin je razmisljao o njihovom druzenju pre par godina i nije verovao da se to pretvorilo u ovo sad. Da on nju na silu drzi u svojoj sobi.
A on je pokusavala da se privikne na muski miris i musku ruku oko sebe. Pokusavala je da skloni strah iz sebe i da ubedi samu sebe da je nece povrediti.
Alina:Samo sam izasla na svez vazduh..-Prosaputala je. Ni sama nije znala zbog cega je imala potrebu da mu se pravda.

Martin:Nadam se da je tako. A sad spavaj.-Pokusala je da izvuce svoje telo iz njegovog zagrljaja, ali je odustala.

Celu noc je gledala u uspavano lice nepoznatog coveka. Znala je da ako neuspe da pobegne postace mu zena. Njegova zena, coveka koji je skoro udario.
Nije mogla ni da zamisli svoj zivot pored njega.

Martin se probudio prvi, a Alina je pred zoru zaspala.
Nije zeleo da je probudi pa je lezao kraj nje i odmeravao je.
Kad je bio dete zamisljao je svoju drugaricu. Koja joj je boja kose, oci, usta. Sve do najsitnijeg detalja. A onda, kada je on napokon progledao, ona je otisla. Imao je tu jednu sliku s njom, ali je znao da je potpuno drugacije nakon deset godina.
Bio je u pravu, donekle. Njena kosa je samo duza, oci su potpuno iste, a usne vece i punije. Dobila je velike obline koje su mu se tako svidele. Sinoc je jedva izdrzao, hteo je pojebati na terasi, podu, krevetu, zeleo je svuda.

Alina se promeskoljila i polako otvorila oci.
Pogledala ga je u oci da proveri jel spava i zadrhtala od njegovog intezivnog pogleda. Osetio je to pod svojim prstima.
Martin:Dobro jutro.-Gledala ga je pokusavajuci naci trag besa. Ali nije ga nasla, mada nije bilo ni neznosti. Nije apsolutno nista videla u tim sivo plavim ocima. Nista sem zla.

Martin:Idem da nam spremim nesto za jelo.-Pustio je iz zagrljaja. Tek kada je ustao shvatila je da je spavao samo u peskiru oko struka.
Krenuo je da skida peskir, a ona je refleksno prebacila caraf preko glave.
Martin:Alina necemo se sramiti. Alina!!-Povikao je. Prisao je krevetu potpuno go. Alina je lezala sklupcana ispod carsafa.
Martin:Ponasas se kao da nikad nisi videla golog muskarca. Skloni prekrivac ili cu ga ja skloniti.-Alina je stegla rukama carsaf, ali je on samo jednim trzajem uspeo da ga skine.

Martin:Otvori oci.-Polako je otvorila oci i spustila pogled na njegovo lice. Ni na trenutak nije zelela da ga spusti ka dole.
Alina:I?
Martin:Zasto si se tako ponasala?-Htela je da nadje neku recenicu, neki izgovor.
Alina:Imam decka.-Lupila je zeleci samo da opravda svoje ponasanje. Nije zelela da ispadne glupa kada bi mu rekla da je nevina. Zapravo nije zelela da taj covek zna bas sve o njoj.

Martinu su reci dosle do mozga, a onda joj se uneo u facu.
Martin:Taj decko vise ne postoji za tebe!!! Ima da te pojebem i izbacim svaku tvoju zelju za njim i ljubav!! Mene ces voleti i nikog drugog Alina!!! Da li sam bio jasan!!?-Nemo ga je gledala.
Martin:Da li sam bio jasan!!!?-Usi su je bolele od tolikog dranja. Klimnula je glavom.
Martin je prisao ormanu i obukao bokserice zajedno sa donjim delom trenerke. Sve vreme je gledao u Alinu kroz ogledalo na ormanu. Nepomicno je lezala i gledala u plafon.
Cim je od izasao odahnula je.

Alina:Ne zelim ovakav zivot.-Rekla je sama sebi i krenula ka kupatilu.

U tisini su doruckovali. Alina je gledala u svoj tanjir i muljala hranu u njemu.
Martin je pratio svaki njen pokret viljuskom i sa nevericom je gledao.
Znao je da je imala decka u medjuvremenu, ali ne i da je volela nekog.

Ustala je sa stolice i krenula ka sobi. Martin je uhvatio za ruku i okrenuo ka sebi.
Martin:Kuda si posla?
Alina:U sobu.
Martin:Nisi doruckovala.
Alina:Sita sam.-Osmehnuo se njenim recima.
Martin:Tek kad pojedes sve ovo iz tanjira, mozes da ides.-Pogledala je u svoj tanjir i videla da je pun.
Alina:Nisam..-Ostro je pogledao, a ona je odmah sela za sto.

Nakon sto je pojela sve krenula je ka sobi. Pustio je da ode i odmori mozak. On je otisao napolje i seo na letnjikovac. Uz zestoko pice i papirologiju je uzivao u planinskom vazduhu.
Popunjavao je neke papire dok je Alina neprimetno gledala kroz prozor.
Gledajuci u njegove pokrete, njegovu gustu kosu ponovo je pomislila. Mozda je to njen Martin, ali onda se seti vikanja i grubosti, nije verovala da je Martin odrastao u takvog coveka. Odmah je sklonila te misli i odaljila se od prozora.

Videla je da se nalaze oko sume, nije znala gde su, ali je znala da je visoko drvece svuda.
Spavaca soba je bila divna i mirisala je na ljubav, iako je Alina nije osetila. Sve je bilo u braon belom dezenu.
Nakon sto je pogledom presla preko sobe ugledala je uramljene slike na policama.
Prisla im je.

Alina:Nemoguce....on je.....-Sa suzama u ocima je poletela ka ulaznim vratima. Kuca nije bila komplikovana pa je lako nasla izlaz. Cim je dosla do vrata pokusala je da ih otvori. Zakljucana brava je iznenadila, pocela je da lupa po vratima i placljivo zove Martina. Nakon nekoliko minuta je otisla u kuhinju. Kuhinjski prozor je gledao pravo ka letnjikovcu, ali letnjikovac je bio i suvise daleko. Prozori nisu mogli da se otvore, verovatno zbog nje. U slucaju bekstva.

Sela je na pod i zaplakala.

Alina:Znaci ne zelis da pustis kosu?-Osmehnuo se.
Martin:Rekao sam ti milion puta. Ne zelim da budem peder.-Blago se osmehnula.
Alina:Divno bi ti stajala.
Martin:A sad nisam lep?
Alina:Videces i sam nakon operacije.-Pogledala je njegov izraz lica. Znala je da on ne veruje u tu operaciju. Nakon toliko njih je odustao. Ali ona je verovala.

Alina:Progledao si.... Uspeo si.-Saputala je kroz jecaje i sa osmehom na licu motala film njihovog detinjstva.
Alina:Martin.-Na trenutak je zaboravila svu njegovu grubost, secala se samo dana kada su zajedno otkrivali nove stvari. Kada je sedeo za klavirom i pokusavao, onako slep, da je uci da svira njihove najdraze melodije.

Jos jace je zaplakala. Satima je sedela na podu i razmisljala o njemu, njoj, njima. Pitala se sta je to promenilo njenog Martina.

Martin:Oduvek sam zeleo da te imam za zenu, ali ti to nikad nisam rekao.

Kao mala nije ni sanjala da ce do ovoga doci. Do njene otmice, a njen otmicar ce biti Martin.

Martin:Alina sta ti je!!?-Dotrcao je do nje cim je nasao na podu. Kleknuo je do nje i uhvatio je za obraze. Ona ga je samo gledala. Gledala je svaki deo njegovog lica.
Ubrzo joj se vid zamutio i klonula je na njegove grudi.
On je uzeo u narucije i odneo u spavacu sobu.
Martin:Alina!! Probudi se odmah!!!




Ovaj deo mi je bio malo tezi za pisanje iz razloga sto je deo ove price istinit. Pisem ovu pricu malo po svojoj masti, malo po istinitoj prici.❤❤❤

Slepa ljubav《✔》Where stories live. Discover now