《12》

510 17 2
                                    

Nije zaspao sve dok nije osetio da joj se disanje unormalilo. Zatim je poljubio i klonuo na njoj.

Alina se probudila prva. Tezina koja je pritiskala je celu noc gusila. Martin nije sisao sa nje, a covek poput njega je i suvise tezak za nju.

Spustila je pogled na njegove zatovrene kapke i na trenutak se osmehnula. Onako milo i meko, kako ume samo osoba koja voli. Videvsi ga nakon toliko godina je za nju bila izuzetna sreca. Sreca koja se ne moze opisati, a ni docarati. Medjutim pored svih stvari nije se stigla radovati. A tek zbog stvari koje ce se desiti danas nece stici ni da mu kaze koliko joj je nedostajao.

Nije ga mrzela zbog otmice, nije ga mrzela zbog grubosti, a cak ni zbog prisile na vencanje. Bila je razocarana. Duboko razocarana u sta se pretovrio. U zver koje se plasi. Plasi se Martina, njenog Martina. Plasi ga se i cak ga vise ni ne poznaje.
Pokusala je rukom ,koju nije zgnjecio, da dohvati njegov telefon. Da javi svojima da je dobro, barem za sada.
Pokusala je da se istegne sto vise da dohvati telefon i taman kad je vrhovima prstiju uspela. Krupne, muske sake su se uplele u njenu saku i stegle je.

Zatvorila je oci znajuci da je sigurno besan.
Osetila je kako joj se priblizava uvetu, a kad topao dah izadje iz njegovih usta cela se najezi.
Martin:Nesto si htela?-Promuklim, jutarnjim glasom joj je grejao uvo.

Alina:Samo sam......-Zastala je kad je osetila njegovu ruku na stomaku dok mu je druga idalje bila isplepetana sa njegovom.
Martin:Sta si malena?-Skliznuo je rukom malo nize i osetila je kako se cudna napetost stvara u njoj.
Alina:Zelela sam......-Podigao je ruku klizeci po njenoj mekanoj kozi sve do grudi. Stao je tu i gledao u njeno zbunjeno, malo i uplaseno lice.
Martin:Sta? Sta si to zelela?-Spustio je usne na njen vrat i grickao ga. Sa uzivanjem je zamuckivala i nije dolazila sebi.
Alina:Zelela sam da vidim koliko ima sati.-Brzo je rekla zeleci da nastavi sa ovi sitnim ugrizima.

Martin:Nisi zelela da pozoves nekog?
Alina:Ne...-Osmehnuo se podmuklo i podigao glavu. Gledao je u njenu vilicu dok je on zbunjeno gledala u njihove spojene dlanove.
Martin:Shvatas li da ti nimalo ne verujem?
Alina:Govorim ti istinu.-Panicno je rekla.
Martin:Kako bilo i da si pozvala nekog taj te ne bi spasio. Oko nas je vojska obezbedjenja, a taj koga si zelela da pozoves sigurno ne bi uspeo da prodje pored njih. A sto se tice tebe. Budes li jos sam jednom nesto lose uradila, veruj mi, zagorcacu ti zivot.-Video je kako joj se velika knedla spusta niz vrat, a zatim joj je okrenuo glavu ka sebi. Njene braon okice su mu delovale poput dva najlepsa kestena. Dva divna grumena zemlje.

Martin:Ne zelim da te povredim, nemoj me terati na to.
Alina:Udario bi me?-Iznenadjeno ga je upitala.
Martin:Nikad Alina, nikad te necu udariti. Ali cu te povrediti psihicki samo ako nesto lose uradis.-Neko vreme ga je gledala u grudi, a zatim progovorila ono sto je muci.
Alina:Uopste te vise ne poznajem.-Tuzno je izgovorila njoj bolne reci, a i njega je to pogodilo.
Spustio je glavu na njene grudi.
Martin:Upoznaces me opet.
Alina:Sta ako ne mogu da se zaljubim u ovog novog Martin, mozda suvise volim onog starog? Sta onda, sta ako ne mogu da izbacim iz glave malog plavokosana? Onog decaka koji nikad ne bi oteo svoju ljubav, borio bi se za nju.-Namrstio se na njene reci. Stegao je uz sebe toliko jako da je malo i zaboleo struk.

Martin:Mislis da se ne borim? Mislim da je sasvim dovoljno sto se borim sa brdo losih ljudi zbog tebe.
Alina:Ne znam o cemu pricas.
Martin:Ja sam bogati bizmismen, suvise je neprijatelja oko mene koji te zele.-Slagao je, ne zeli da ona ikad sazna ko je on. Jer njeno meko i nevino srce ne bi moglo to da izdrzi. Ne bi mogla ona da izdrzi pa i da ga voli najvise na svetu.

Alina:Martine ne mogu ovo. Molim te me pusti da idem kuci. Ovo je previse za mene.
Martin:Previse je da budes sa mnom?!-Povisio je ton. Odmahnula je glavom uplaseno.
Martin:Danas je vencanje. Ljudi koji ce te srediti ce doci za nekih sat vremena.
Alina:Molim te....-Samo je poljubio kako bi je ucutao i brzo izasao iz sobe.

Bacila je jastuk na zemlju gadjajuci vrata. Odmah se okrenula na stranu i zaplakala.
Osoba koja je s njom provela detinjstvo nije ista kao ova. Potpuno su drugacije.
Martin kog je ona poznavala nije u ovoj kuci, nije spavao s njom i nije imao dugacku kosu. A ono najbolnije, nikad je ne bi oteo.

Alina je nekoliko sati lezala na krevetu razmisljajuci o svom zivotu. Zapravo o proteklih par dana. Sve ono sto je izgubila seleci se ponovo u Norversku sad ima. A ono sto je tad imala vise nema. Martin je ponovo tu, mozda drugaciji i nepoznat, al je tu. Tu je njegova ljubav, njegov dodir, sve ono sto je izgubila selidbom. Ali roditelji nisu tu, posao, zivot koji je krojila za sebe.

Kucanje na vratima je trglo iz sna i brzo je obrisala gorke suze sa lica.
U sledecem trenutku su se pojavile tri devojke. Bile su slatke i delovale su izuzetno mlado. Nosile su razne torbice i kese za sobom.
X:Dobar dan gospodjice! Mi smo dosle da vas spremimo za vencanje.-Veselo je rekla devojka crne kose.
Alina:Martin vas je poslao?
X:Da gospodjice.-Oglasila se brineta iza nje.
Alina:Vi znate da....-Ucutala je, ali je prva devojka nastavila njenu misao.

X:Da ste oteti? Znamo. Gospodin Martin nikad ne bi doveo u vase prisustvo osobu koja bi mogla da vas spase.
Alina:Znaci vi to ne mozete?-Slomnjeno je upitala, iskoristivsi svaku mogucu sansu.
X:Zao nam je.
Alina je razumno klimnula glavom i jos jednom presla rukom po licu.
X:Hocemo li krenuti?
Alina:Ja ne zelim ovo. Molim vas da odete.-Ustala je sa kreveta i prisla im.
X:Gospodin ce nas ubiti.
Alina:Molim vas idite! Ne zelim da se udajem.-Slomljeno ih je molila. Devojke su je bezpomocno gledale i pomno slusale. Bilo im je zao sto se na silu udaje, ali znale su da za Martinom citava drzava balavi. Nije im bilo jasno zasto se toliko uspanicila.

X:Gospodjice sedite na stolicu, molim vas. Ne zelimo da zovemo gospodina.-Alina je odmahnula glavom i polako prisla stolici. Nije zelela da pravi probleme ovim devojkama.
Alina:On je sve samo ne gospodin.-Devojka sa braon, kratko osisanom kosom joj je obrisala lice od suza i pocela praviti frizuru.

Alina jedino sto je mogla da vidi u ogledalu jeste nepoznata devojka. Ona sa suzama i crvenim, nadutim licem nije ona. Uvek je imala osmeh na licu, ma kakav joj zivot bio. A sad, sad ni ne zna sta je osmeh.
X:Izvinite, ali ne mogu da vas sminkam dok placete.-Alina je pogledala u devojku koja je sa sazaljenjem gledala.

Alina:Da li si volela nekad?-Devojka je jako cudno pogledala. Ubrzo je shvatila koliko Alinu sve ovo boli.
X:Da. Ozenio se pre mesec dana.-Alina se osmehnula.
Alina:Sa drugom?-Devojka je povredjeno klimnula glavom.
X:Vi ne volite gospodina Maratina?
Alina:Volim. Puno. Ali ne zelim vencanje, ne zelim da nosim njegovo prezime. Nije osoba kakvu sam poznavala.-Devojka je nastavila zamisljeno da je sminka i doteruje.

Nije joj puno trebalo, njeno lice je svakako bilo cisto i lepo.

X:Prelepi ste.-Treca devojka je prvi put progovorila i to sva odusevljena.
Alina:Hvala.-Tiho je rekla, jedva cujno.
X:Sad sam ja na redu.-Uzela je veliku crvenu kutiju sa poda i otvorila je. Unutra se nalazila divna bela vencanica. Da je ovo vencanje organizovano uz njeno priznanje, bila bi odusevljena. Sad joj nije ni bitno kako ce izgledati. Zar treba da brine kako ulazi u pakao?



Dela nije bilo zbog mog ispita. Sada nastavljam sa redovnim izbacivanjem.❤❤❤

Slepa ljubav《✔》Where stories live. Discover now