28 poglavlje

30 2 0
                                    

Ja- "Kako znaš da će biti dečko?"

Brent- "Ako ćemo poslije raditi još jedno ono će biti curica za tebe." Nasmiješila sam se.

Ja- "Neznam što da ti kažem."

Brent- "Zaboraviti ću na ovaj račun i neću tamo nikada doći ljubavi." Nasmijao me.

Ja- "Okej."

Brent- "Stvarno?" Poveselio se.

Ja- "Da, ali ti znaš da ćeš nas morati maziti i paziti idućih 9 mjeseci." Nasmiješila sam se.

Brent- "Ma može i idućih 9 godina ako treba." Zagrlio me presretan.

Do sela smo razgovarali o mogućoj budućnosti i o obitelji. Odlučili smo imati ju, njegovi roditelji ići će dalje stvarati posao a on će ovdje razvijati ovaj koj su započeli. I ja ću nešto započeti poslije trudnoće.

Trenutno mi je jako teško i ne znam kako ću ovo izgurati ali kad pričam sa Brentom on me svaki put ponovno uvjeri da će sve biti u redu i da mogu ja to iako to kaže nekoliko puta dnevno. Dijete će biti polu čovjek polu vuk jer su mu to roditelji, hvala bogu pa Brent onaj dan nije čuo ništa o tome da ja i on ne možemo imati djecu.

Nakon što sam rekla Brentu odlučila sam suočiti svoje roditelje koji su još u našem gradu sa mojim novim životom. Brent me odvezao u selo ispod našeg gdje ima signala, otišao je nešto kupiti i tad sam iskoristila priliku ipak sjedim na kvadu kao neki čuvar kvada hah. Nazvala sam ih i ispričala im kako sam se zaljubila i ostala trudna. Nisam im rekla za Kylea i detalje, rekla sam kako sam upoznala Brenta, nešto o njemu a oni su me pozorno slušali u tišini. Nakon što sam im sve rekla šokirali su me svojim odgovorom na sve to. Morala sam danas ići još raditi i veselila sam se poslu ali poslije tog razgovora sa mojima više nisam mogla, užasno su ljuti na mene, kažu da sam ih iznevjerila i ne vjeruju da sam njihova kćer, kažu da su me poslali da radim a ne da se kurvam po selu sa prvim turistom ili muškarcem koj je naletio, nemogu vjerovati da su mi to roditelji. Odrekli su me se i izvrijeđali me, ne žele biti dio mog života ni upoznati dijete i Brenta, polije poziva su oboje blokirali moj broj. Skoro sam pala na pod, počela sam plakati, trbuh me bolio. Na svu sreću došao je Brent. Vidio me iz daljine i trčao do mene da se ne srušim. Odveo me ginekologici kod koje smo već bili, do tamo sam plakala ali mu nisam rekla zašto i čvrsto sam se držala za njega dok je vozio. Ginekologica je rekla da se trebam odmarati i najbolje da dam otkaz na poslu ali to ne dolazi u obzir. Ostavila nas je same u sobi, on je počeo govoriti kako mi posao komunalnog redara stvarno samo šteti, prekinula sam ga i isplakala se u njegovom zagrljaju, ispričala sam mu što su mi roditelji rekli. Nije znao da ću ih zvati ali me umirio. Sada je on moja obitelj, ne želi ih upoznati ni pod koju cijenu i rekao je kako me se on neće odreći, on je sada moja obitelj.

Preselila sam se k njem u kuću koju još uvijek iznajmljuju od ljudi, njegovi roditelji su otišli i početkom jeseni sam čula da je čovjek koji mi je dao da brinem o onim pčelama umro. Bila sam malo tužna. Zvali su me na čitanje oporuke ja sam skroz već zaboravila, Brent je rekao da neidem jer se moram paziti, stalno pretjeruje zbog trudnoće.

Ja- "Nemoraš ići samnom tamo."

Brent- "Ne radi se o tome, trebaš se paziti."

Ja- "Još je rano za brigu."

Brent- "Kako hoćeš ali po kući sigurno nećeš raditi." Ustao je i nešto uzeo da pospremi dok sam se ja spremala.

Ja- "Bolje je da po kući pospremim nego da se sad vozim u tri busa do grada i natrag."

Brent- "Vozim te!"

Ja- "Netrebaš, ti imaš posla, spremaš kuću kažeš." Zezam ga.

Brent- "Ma dat ću ja tebi." Nasmijao se.

Njegovi roditelji su prije par dana otišli za Makedoniju u neko novo mjesto gdje će razviti novi posao. Kupili su novi auto a nama su ostavili ovaj koj su već imali. Više ne iznajmljujemo, sada samo ovdje podstanari. Tako će biti dok ne počnem raditi jer sam na porodiljnom također od prije neki dan.

Čekao me vani ispred zgrade u koju su me pozvali na čitanje oporuke jer nije pozvan na čitanje i nisu ga pustili unutra. Sladak mi je tako zabrinut za mene i malenog. Dobila sam zemlju u selu, onako kako mi je čovjek obećao, nisam mogla vjerovati da je to obećao za stvarno, njegova djeca su bijesna. Sa Brentovim poslom i mojim u restoranu, turistička sezona je gotova i više nisam komunalni redar, možemo tamo početi raditi kuću, takvi su nam planovi ali prvo kupujemo državnu zemlju kod onog izvora za razvijanje još posla, oboje postajemo poduzetnici.

 Sa Brentovim poslom i mojim u restoranu, turistička sezona je gotova i više nisam komunalni redar, možemo tamo početi raditi kuću, takvi su nam planovi ali prvo kupujemo državnu zemlju kod onog izvora za razvijanje još posla, oboje postajemo podu...

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
To sjećanje🔚Where stories live. Discover now