Broken

Chapter 9.

Hladnoća u stanu je bila neizdrživa. Suhe usne su mi se tresle nenormalnim ritmom, koža mi je bila naježena do najkrajnjih granica, pomalo mokra od temperature s kojom sam se probudila i jedino što sam nosila na sebi je bila majica, obična, bijela, meni nepoznata majica. No nisam brinula za to koliko za današnji događaj. Muškarac koji je stajao ispred mene, gledao me u oči vrlo zabrinutog izraza lica, govorio je riječi koje nisam razumijela jer ih nisam ni čula. Samo sam se željela baciti u svoj krevet, pokriti dekom i plakati do beskraja. Možda bih se tako i spasila. Mislila sam da je Mark dobar momak. Nisam smjela prihvatiti ono vino. Nisam smjela otići u njegovu sobu po te vražije knjige, nisam!

/Flashback/

„Sigurna si da ne želiš više vina? Baš je ukusno!"

Pitao me sa ogromnim smješkom na obrazima dok sam hodala za njim prema nepoznatoj prostoriji.Pritom sam imala prilike još bolje razgledati stan. Mark je oduvijek djelovao kao tip koji živi u ogromnim vilama, a ovaj stan je tako siromašan i neodržavan. Popili smo već pola boce i to mi je sasvim dovoljno. Ne želim kući doći u gotovo pijanom stanju. I ovako za matematiku moram biti krajnje koncetrirana, a s alkoholom koji mi kola krvlju to neće biti lako.

„Ne. Mislim da sam dovoljno popila."

„Kako želiš!" Ušli smo u sobu, a on je zatvorio vrata „Znaš, želio sam ti nešto priznati!"

Gledao je u moje oči dok je govorio, a usne su mu uvijek stajale u uvijenom položaju kao da nikad nije htio skinuti taj skriveni osmijeh s lica. Nigdje nisam vidjela policu s knjigama, nikakav radni stol, kompjuter ili laptop na kojem bi mogli pronaći primjere zadataka. U sobi je bio jedan običan krevet i ormar. Kao da ovdje nitko ne živi ili tek povremeno posjeti ovaj stan. No, nisam se željela zamarati time. Sigurno ćemo uskoro početi. Shvatila sam da sam se zamislila te sam vratila pogled na njega, no on mi je bio mnogo bliže nego maloprije.

„Um, da?"

„Nisam te pozvao ovdje zbog matematike.."

Ma super, nego zašto sam onda ovdje? Odgovorio je iskreno i mogu reći da sam ostala iznenađena. Lagano sam udarila leđima o' zid jer mu nisam htjela biti u tolikoj blizini. Bilo je čudno hodati unazad dok on samo šeta naprijed pričavši o nečemu što u tom trenutku nisam razumijela.

„Oh.. Zbog čega si me onda pozvao?"

„Zato što sam ti htio reći.."

Došao je do mene tako sporim koracima, uhvatio je moje ruke u svoje i stavio ih poviše moje glave, doslovno su nam se tijela počela doticati.

„Što ti.. Mark, pomakni se!"

„Htio sam ti reći koliko mi se sviđaš i koliko me izluđuješ!" Počeo je trljati međunožje o moje kukove i koliko god htjela spustiti ruke, čvrsto ih je držao pribijene uz zid. „Od početka te želim imati, a sad si tu i..."

Nije nastavio govoriti. Usne je spustio na moj vrat i počeo ostavljati tako nježne i lagane poljupce da me to tjeralo da poletim u visine. Možda zato što to nikad prije nisam ni osjetila, a on je to radio tako dobro da sam samu sebe izludjela u par trenutaka. No, onda je stavio ruke na moje bokove, počeo ih je zavlačiti ispod moje majice, a poljupci su bili sve brži i strastveniji.. I tad sam se sjetila Cassie Ann i toga kako je ovo njen dečko. A to nisam mogla dopustiti, kao ni činjenicu da bih nevinost mogla izgubiti s likom s kojim sa prvi put danas razgovarala, pa sam ga pokušala odmaknuti od sebe. Ne mogu biti kao ona koja svaki dan provodi s drugim muškarcem dok je dečko gleda u takvom izdanju. Ne!

„Mark, molim te, ovo nije.."

Svoje ruke sam stavila na njegova prsa i počela ga gurati od sebe jer je bio zaista snažan i duplo veći, no on kao da se priljepio za mene, nastavio me ljubiti po vratu, bradi, licu i usnama kao da je zadužen da obradi svaki dio mog tijela.