Broken

Chapter 41.

Nakon što smo izašli sa aerodroma i vidjeli tu malu prekrasnu napast koja nosi prelijepo ime Sarah konačno smo došli do crnog auta u kojem je bila žena tamno smeđe kose. Čim je okrenula glavu i pogledala nas prvo što je napravila bilo je da je svoje lice ukrasila jednim velikim osmijehom koji je zasjao na njenom licu, a onda je izašla iz auta, prije toga govorivši nešto svojoj mlađoj kćeri Sarah. Sa visokim potpeticama i u ležernoj tamnoj odjeći došla je do Louisa i zagrlila ga prije nego što mu je uspjela bilo što i reći. I on je bio sretan što je vidi čim je zagrlio i položio svoju glavu u njeno rame. Bilo je zaista prekrasno samo gledati susret poput toga, ponovni susret majke i sina koji se nisu dugo vremena vidjeli. Nakon što se odvojila od njega tek jedan korak mogla sam primijetiti suze koje su konačno napustile svoje stanište i izašle na površinu. Sarah ih je zajedno sa mnom gledala iz auta i čini se da nam je objema bilo drago što se konačno vide. Nakon što su se uspjeli ispričati i isplakati, Debora i ja smo se konačno uspjele upoznati. Ta žena tokom cijelog našeg upoznavanja i pričanja s Louisom nije skidala osmijeh s lica, a suze koje su tekle kao da više nikad nisu htjele prestati. Moja očekivanja su se ostvarila. Bila je baš poput žene u mojim maštanjima dok mi je Louis nekad pričao o njoj. Ta žena u 4o-ima je bila vrlo lijepa, imala je tako graciozno držanje i pristojno ponašanje. Bilo je zaista ugodno razgovarati s njom i sa prvom započetom rečenicom koju mi je izgovorila osjetila sam se dobrodošlom i poželjnom. Bila je niska, nešto slična mojoj visini i mogla sam primijetiti razliku između nje i Louisa. Sigurno je smiješno kad nas ljudi vide zajedno. Dobro, već sam se i navikla. Lik s puno tetovaža koji pije i puši nikad nije mogao ostvariti vezu sa niskom djevojkom koja nikad ne ide po tulumima, koja se ne opija svake večeri i kojoj je jedini hobi čitanje knjiga.. Kod nas to nije bio slučaj. Mi smo ipak pod nekim čudnim okolnostima završili zajedno. I nekako sam sretna zbog toga. I kad vidim kako me upravo sad gleda, ponosno i sretno dok se upoznajem s njegovom majkom, tek sad vidim da sam učinila pravu stvar. Naposljetku naša veza je jedino dobro što nam se moglo dogoditi.

"Idemo li?" Debora je zapitala dok se odmicala od Louisa i krenula prema svojoj strani auta. Louis je kimnuo glavom nakon čega je njegova majka ušla u auto i sačekala nas dvoje da se smjestimo. Louis je prvi ušao i sjeo na stražnje sjedalo govorivši Sarah kako idući put on sjedi naprijed. I kao svaki brat i sestra, oni su se počeli svađati.

"Michael se raduje što će te konačno upoznati!" Debora je rekla svom sinu preko retrovizora, ali činilo se kao da on uopće ne mari toliko o onome što je ona rekla, dok se zabavlja svojom rukom položenom u mom krilu. Gurnula sam ga laktom i samo jedan kontakt očima bio je dovoljan da se obrati majci.

"Michael? Tko je on?" Louis je pitao začuđeno, a dok je skretala sa autoceste, Debora se mučila sa odgovorom koji mu je trebala dati.

"Pa on.." Započela je i čini se da joj je laknulo kad je Sarah ponosno odgovorila umjesto nje. 

"On je mamim zaručnik. Uskoro će se vjenčati i ja ću biti djeveruša!" Izgovorila je to s takvim veseljem, a meni je bilo drago što je sretna zbog svoje majke. I dalje nemam pojma gdje je njen otac iako se sjećam da mi je Louis nešto pričao o njemu. 

"Zaručena si?" Louis je pitao sa ogromnim upitnikom iznad glave i vidjelo se da mu ništa nije bilo jasno. Šaka mu se stegnula u mom krilu, a žile na njegovim rukama su bile izrazito vidljive. Oh, samo da ne napravi neku scenu. Zaista nam nije potrebna! 

"Namjeravala sam ti reći, ali nisam imala vremena.. i ti mi se nikako nisi javljao!" Debora se opravdavala svom sinu, a ovaj put je gledala ispred sebe i pazila je kako vozi, uopće nije htjela pogledati u retrovizor kako bi pogledala izraz lica svom sinu. Znala je da mu je upravo priopćila veliku vijest na koju neće tek tako zaboraviti.

"Ne znam što da kažem.." Izgovorio je gledavši ispred sebe negdje u prazno. Obje ruke sam položila ne njegovu koja je i dalje tražila smještaj u mom krilu i samim tim činom sam ga pokušala smiriti i pokazati mu da to nije ništa loše. Ako je njegova majka sretna s njim, zašto on ne bi bio sretan pa bar zbog nje?