Pali anđeo | 13. deo

1.9K 59 2
                                    

"Sve na svetu bih dao da nisi morala da prisustvuješ svemu tome. Ništa me nije bolelo više od tvojih uplakanih očiju obojenih prezirom. Proklinjao sam sebe godinama. I dalje to radim. Bio sam loš, jako loš. Radio sam ono što nisam smeo, ali sam tako utišavao bunt koji sam imao u sebi i na kraju nije uspelo. Opet nije uspelo, sve to je i dalje u meni, štaviše, postao sam marioneta u njegovim rukama, zarobljen u firmi koju sam prezirao od prvog dana. I sama znaš da sam završio u pritvoru, nešto nakon što su tebe odveli veliki gospodin Konstantinović se pojavio na vratima policijske stanice. Bilo je dovoljno da par puta pukne prstima i bio sam slobodan, a oni koji su bili uz mene ostali su da trunu na robiji - još jedna njegova metoda, nabijao mi je grižu savesti. Sve bi bilo savršeno da ta moja, nazovi, sloboda nije bila omča oko vrata. Dan kasnije, nalazio sam se na gradilištu, postao sam radna snaga u poslu o kome nisam znao ništa, ali mi to nije predstavljalo problem. Nisu mi smetali fizički poslovi, nisam razmaženi bogataš. Bolelo me to što je moj otac likovao dok me lišavao slobode i zarobljavao na raznoraznim gradilištima kako bi me 'naučio pameti'. Kriv sam i to je nesumnjivo, ali to nikada nije trebalo da poremeti našu vezu. Nisi trebala da saznaš za ono čime se bavim, tek ne da budeš upletena u sve to. Planirao sam dosta toga i verovatno bih sada bio ko zna gde da se nisi pojavila u mom životu. Međutim, onog momenta kada sam prvi put probao tvoje usne, znao sam da neću moći bez tebe. Sebično, znam, ali sve planove i kalkulacije koje sam morao da napravim kao vođa narko klana nisam napravio. Nikola je pokrivao koliko je mogao, ali se dogodio propust, neko ko nas je otkucao i interventna policija na vratima. Toliko sam odlepio za tobom da nisam mogao ni da razmišljam o onome što sam trebao da obavim. Zasigurno bih se veoma brzo i sam oslobodio svega toga i batalio priču sa dilovanjem, zbog tebe, ali nije nam se dalo. Nije mi se dalo da ti pokažem koliko mi značiš i koliko želim da mi budeš blizu."

Suze u mojim očima su se nakupljale, verovala sam mu i bila sigurna da nemam nijedan razlog za drugačije mišljenje. Dovoljne su mi bile suze koje su zaiskrile u crnim očima, kao i knedla u grlu koja ga je gušila. Verovala sam mu.

"Povredio sam te, iako mi to nikada nije bila namera, kunem se. Želeo sam samo da te volim. Nismo više klinci, Ivona. Ona deca koju smo ostavili na primorju, to više nismo. Bila si dete kada sam te uprljao svojim rukama, pokvario sam nebrušeni dijamant, učinio ga nezasitim, ludo zaljubljenim. Bio sam prvi, to sam i ostao, zašto? Jasno je, jer i dalje postojim u tebi. Jer i nakon svih ovih godina voliš ovog klinca kog si osvojila na prvi pogled. Pogledaj me, imam dvadeset šest godina i dalje trpim teror dragog tate. Trpim jer sam zajebao i ne smem da završim u zatvoru. Ne zbog sebe, mene nije briga, preživeo bih tih par godina. Poželeo sam par puta da sjebem sve i odem na robiju, ali time ne bih dobio ništa, ne bih vratio tebe. Trpim da bih mogao da ti budem blizu. Četiri godine su stvarno previše. Gušio sam se svakog dana bez tebe. I ne, nisam imao nijednu nakon tebe, bila mi je užasna i sama pomisao na telo koje nije tvoje, na usne koje ne pripadaju tebi. Gadio sam se."

Zagrlila sam ga snažno i osetila kako obmotava svoje ruke oko mog tela.

"Promenilo se dosta toga, ali se ljubav nije promenila. Mi se nismo promenili kada se radi o osećanjima."

Podigla sam glavu i potražila njegove usne. Nežno sam ih spojila sa svojima i uplela prste u njegovu kosu. Ceo univerzum bio je moj. Ponovo. Ivona se vratila.

"Nemoj da ti je palo na pamet da me ponovo dovedeš u situaciju da pobegnem od nas."

Nasmejao se slatkastno, klimnuo glavom i nastavio nežno da uzima moje usne.

"Volim te", šapnuo je uz moje usne, "nemaš pojma koliko", poljubac je bio dug.

"I ja tebe volim, budalo."

***

Pet dana nismo izašli iz stana. Ugasili smo telefone i danonoćno vodili ljubav, svuda po stanu. Gasili smo žeđ za onim drugim i upijali čari ljubavne magije.

"Moram danas do agencije", izgovorila sam dok sam se meškoljila u njegovom čvrstom zagrljaju.

"Hm... ne moraš."

"Moram, verovatno će me dočekati hiljadu poslova i hrpa papira koje treba srediti. I tako sam na začetku, ne smem zanemariti priliku koja mi je pružena."

"Uf... baš sam morao da budem sa ostvarenom devojkom. Umesto da sam lepo našao priglupu lepoticu koja se zadovoljava šopingom, ja se, pametnjaković, uhvatio za najzahtevnije parče. Bravo, Tadija, svaka čast." Prevrnuo je očima, dok sam se ja smejala sa navodno uvređenim izrazom lica.

"Ja sam parče, je li?"

"Evo, počinje, lepo rekoh. Priglupu sponzorušu u sledećem životu treba da vodim pred matičara. Tu barem ne bih imao previše poteškoća. Par skupih krpica i krevet, puf, začarani krug."

Smejala sam se dok je on blebetao gluposti koje su mu padale na pamet, sve kako bi me još neko vreme zadržao u krevetu, uz sebe.

"Ja te vozim", glasila je "naredba" pre nego što je ušao u kupatilo.

Nije želeo da se odvojimo ni na sekund, nisam ni ja. Svaki dah, osmeh, momenat htela sam da podelim sa njim. Polako, ali sigurno popravljali smo situaciju među nama.

Pali anđeoWhere stories live. Discover now