Najgora nevolja - U PRODAJI❤️

I Poglavlje

                          Sabrina

Obožavam svoju Volkswagen bubu, platila sam dodatno da bude nježno roza boje jer ta boja najbolje odražava moju osobnost. Veći dio odjeće mi je također u toj boji pa sam zapravo uvijek u tonu sa svojom 'Bubicom' kako ju od milja zovem. I dala sam sašiti posebne roza čupave presvlake, jer kao što sam rekla, onaj idiot od šefa me često šalje na put, tako da ako već provodim puno vremena u autu, želim se u njemu osjećati kao na oblaku sreće. Imam mirisni 'borić' s malinom, posebnu srebrnu svjetlucavu mekanu presvlaku za volan, a u pretincu ispred suvozačevog mjesta imam uvijek imam i mirišljave maramice i dezinfekcijsko sredstvo za ruke, jer toaleti po stajalištima i benzinskim crpkama su katastrofalni, svugdje.

I eto me, puštam si svoj omiljeni CD za putovanja – Andrea Bocelli, uzmem sugarfree žvaku za koncentraciju i spremna sam za trosatnu vožnju u Neverland.

Pojma nemam što će me tamo dočekati, jer u dosjeu i nije bilo puno dokumentacije niti previše informacija, što pretpostavljam da je i razlog za inspekciju. Ne možeš prijaviti OPG za proizvodnju kozjeg i ovčjeg sira, i onda to nigdje niti oglašavati, niti reklamirati putem društvenih mreža. Kakav seljober mora biti vlasnik tog OPG-a kada nema niti jednu društvenu mrežu. Ništa. Nothing at all. Čak ni Viber ni WhatsUp.

Pa ja dan ne počinjem bez mobitela u ruci, jer moram biti u tijeku. Čim oči otvorim prvo uzimam mobitel s punjača i gledam koliko lajkova sam dobila na fotkama koje sam objavila na Instagramu i Fejsbuku, a onda pročitam poruke na Viberu i WhatsUpu. Uglavnom ih ignoriram, jer su me kolegice s posla stavile u neke idiotske grupe za razmjenu recepata – iako sam ne znam koliko puta rekla svima da sam veganka, no kreteni valjda i dalje ne kuže što taj izraz znači. Razmišljam da napišem grupni mail svima objašnjavajući kako je veganka ženska osoba koja ne konzumira ništa životinjskog porijekla, niti koristi proizvode koje sadrže bilo što životinjsko u sebi. Ne, nisam alergična na životinje, upravo suprotno. Ja ih obožavam, zato sam veganka, jer ne mogu podnijeti da životinje pate samo zato što su ljudi lijeni pronaći zamjenu za jaja ili meso. Cruelty free, to je moj životni moto.

Nakon provjere statusa mojih obavezno stavim neki motivirajući citat za dobro jutro, onako, nešto veselo i vrckasto, iako ruku na srce, u zadnje vrijeme bi najradije sve poslala u vražju mater, jer svi mi idu na živce, i to jako. Imam osjećaj da sam u PMS-u zadnje dvije godine, iako mi je ciklus uredan i redovit.

Fali ti muškarac – pametuju mi kolegice s posla. Ni govora – branim se uvijek ja. Muškarci su prevelika gnjavaža. Oni su hodajuće katastrofe, svi od reda, svi. Ja zaista ne kužim svu tu famu oko seksa, evo iskreno. Nisam djevica, ne, daleko od toga. Dobro, ne baš daleko, daleko ali imala sam odnose. Radila sam one stvari. No nisam doživjela nekakve vatromete o kojima svi pričaju. Nisam sigurna niti da znam što je orgazam, ali dobro, ne fali mi to. Muškarci su lažljive i prevrtljive svinje i trebala sam odavno poslušati baku i ne petljati se uopće s njima. Još nisam upoznala primjerak muškog roda koji bi me doveo barem do toga da ga poštujem ili da mu se divim. A krećem se u zaista visokom društvu i baš pažljivo biram s kim ću izaći u kazalište ili na nekakav koncert, no na kraju to svejedno završi tako da me pokušavaju zabalaviti u svom autu kada me dovezu pred moju kuću. Fuj. Odvratno i odbojno.

Mislim, shvaćam da sam lijepa i privlačna, jer ulažem jako puno truda i vremena u svoj izgled od malena. Češljanje svaku večer prije spavanja 100 puta četkom kroz kosu za sjaj. Redoviti tretmani kod najboljeg i najskupljeg frizera u gradu, manikure, umjetne trepavice, teretana, kozmetički tretmani – zaboga pa ne mogu se zapustiti. Naravno da se muškarci okreću za mnom jer imam savršeno tijelo. Savršeno. Isklesano onako da djeluje prirodno, tako da nitko ne bi rekao da 4 dana u tjednu provodim dva sata u teretani s osobnom trenericom. I volim svoje tijelo.